Od početka rujna prošle godine, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ima novog ravnatelja Opere, talijanskog dirigenta Marcella Mottadellija. Ovo je prvi puta od neovisnosti Hrvatske da glavna nacionalna operna kuća ima stranog umjetnika za ravnatelja, i to svjetski poznatog dirigenta. Maestro Mottadelli je 1999. godine, nakon završetka studija kompozicije i orgulja na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu, započeo svoju glazbenu karijeru dvogodišnjim angažmanom prvog dirigenta Stadttheatra u Bernu.
Već 2001. godine debitira u SAD-u s Turandot u opernoj kući Colorado u Denveru, a iste godine debitira s Rigolettom te Mahlerovom 2. Simfonijom u u Cape Townu. Između 2002. i 2008. godine zaredala su se mnoga gostovanja, pa je tako maestro Mottadelli, između ostalog, dirigirao u Njemačkoj, Nacionalnoj danskoj opernoj kući u Kopenhagenu, Boljšoj kazalištu u Minsku, u poljskom Białystoku (Filharmonijski orkestar), ravnao je orkestrom Theatro Coccia iz talijanske Novare te slovačkim Simfonijskim orkestrom iz Bratislave. Nekoliko je puta dirigirao Simfonijskim orkestrom iz Kaira s kojim je imao priliku nastupati i na Gala koncertu u Jordanu gdje je nastupio i slavni Placido Domingo. Povremena suradnja s Kairskom simfonijom dovela je Mottadellija i do stalnog angažmana na mjestu ravnatelja Simfonijskog orkestra u Kairu (između 2008. i 2011.) Tih je godina debitirao i u Južnoj Koreji u Seongham Art centru u Seulu, a dirigirao je Traviatu u Danskoj kraljevskoj operi u Kopenhagenu. Maestro Mottadelli posebno je bio počašćen angažmanom na prestižnom koncertu povodom dodjele Nobelovih nagrada u Stockholmu 2011. godine kada je dirigirao Kraljevskom filharmonijom u prisutnosti laureata Nobelove nagrade, kao i švedske kraljevske obitelji.
Zadnje dvije godine prije prihvaćanja angažmana u Zagrebu, Mottadelli je bio umjetnički i glazbeni koordinator Nacionalne opere u Bukureštu.
Maestro, prvi ste strani ravnatelj Opere HNK u Zagrebu. Kako se osjećate u Zagrebu i Hrvatskoj?
– Iznimno sam počašćen time što sam prvi strani dirigent koji je postao ravnatelj Opere HNK, iako glazba i menadžment u glazbi nemaju granice. Vrlo sam zahvalan intendantici, gospođi Dubravki Vrgoč što mi je dala tu priliku, kao i na svesrdnoj potpori koju mi pruža. Gospođa Vrgoč vrlo je otvorena prema koprodukcijama te suradnjama koje HNK ostvaruje s poznatim kazališnim kućama diljem Europe – ja sam se u takvu viziju umjetničkog rada zaljubio od prvog dana.
Što se mog boravka u Zagrebu tiče, osjećam se sve više povezan s gradom i ljudima, a posebno s HNK-om gdje provodim većinu svoga vremena…
Za sezonu 2018/2019 „naslijedili“ ste program koji je formirao vaš prethodnik maestro Nikša Bareza. S Verdijevim „Trubadurom“ postigli ste sjajan uspjeh. Kakav je vaš plan za sljedeću sezonu, možemo li možda očekivati neke nove naslove koje nismo imali priliku vidjeti ovdje u Zagrebu?
– „Trubadur“ je bio istinski uspjeh cijelog ansambla! Ništa od toga ne bi bilo izvedivo, niti moguće bez ogromnog napora i rada… Što se tiče nove sezone, još uvijek radimo na definiranju programa i vjerujem da će ubrzo biti finaliziran i javno objavljen. A naslov koji bih iznimno rado doveo na daske HNK-a je – „Madame Butterfly“. Siguran sam da bi publika beskrajno uživala!
Hrvatska operna tradicija zasigurno ne može konkurirati talijanskoj, no, ipak imamo dosta bogat opus. Koliko ste upoznati s hrvatskim opernim autorima i operama?
– Imao sam priliku slušati jednu od najomiljenijih hrvatskih opera – „Ero s onoga svijeta“ – i odmah sam se zaljubio u nju. Impresionirala me njena muzikalnost, dinamika i radost kojom nadahnjuje. Jedan od mojih ciljeva bio bi izvoz hrvatske opere – osobito Ere – jer one zaslužuju da budu poznate širom svijeta. Već smo napravili nekoliko koraka prema tom cilju kao što je direktan prijenos opere „Ero s onoga svijeta“ na platformi Opera Vision.
Tijekom svog umjetničkog rada imali ste priliku dirigirati mnogim svjetski poznatim orkestrima, kako onim filharmonijskim, tako i opernim. Kako ste zadovoljni orkestrom u HNK-u?
– On je na visokoj razini i osjećam se sretnim što imam priliku dirigirati i voditi orkestar koji je izvrsno pripremljen i usredotočen.
Koja je vaša najomiljenija opera, odnosno operni autor?
– Tu nemam dileme, premda je to široj publici možda jedna manje poznata opera. Autor joj je talijanski skladatelj Umberto Giordano, a opera je „Andrea Chenier“. Za mene, to je najbolji operni naslov!
Vaš je otac također bio maestro – maestro di gelato (majstor sladoledar), a vaš je pak rođak bio europski boksački prvak u teškoj kategoriji Lorenzo Zanon. Uz te dvije obiteljske strasti, kako to da ste izabrali glazbu za svoj životni poziv?
– U mojoj obitelj, osim mene, nema glazbenika. Ne znam kako ni zašto, ali glazba je uvijek bila u meni, od kad pamtim… Moj je otac bio najvažnija osoba u mom životu i kad je umro, cijeli mi se svijet srušio. Bio je moj pravi majstor života. A vezano uz Lorenza Zanona, nikada neću zaboraviti njegovu borbu protiv Larryja Holmesa u Madison Square Gardenu u New Yorku 1980. godine. Osim Lorenza, u mojoj obitelji ima mnogo boksača, a i ja sam trenirao boks i razne borilačke vještine kada sam bio mlađi, ali bez većih uspjeha.
Tekst: Ksandro Kovačić
Fotografije: Mara Bratoš
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
