Da nakit nužno ne mora biti načinjen samo od nekog plemenitog metala, već može zaista od mnogo čega, dokazuje i najnoviji modni trend izrade eko nakita. Ne radi se naravno o dječjim uradcima koje smo svi pomalo radili u vrtiću i osnovnoj školi, već o pravim malim umjetničkim djelima koja su proizvele vrijedne ruke naših renomiranih dizajnerica – Tajane Sertić, Tine Ključe Mihaljević i Majde Šešelj Kancir. One, dakako, nisu jedine koje poštuju prirodu i stvaraju sukladno njezinim načelima, no svojim radom i dizajnom itekako su u vrhu hrvatske “zelene topljestvice”. Kreiranje eko nakita obično podrazumijeva njegovu izradu od recikliranog materijala: trakica tkanina od odjeće koja se više ne nosi, dugmeta, perlica starih ogrlica, zamotuljaka papira, omota slatkiša, pa čak i dijelova kompjuterskog hardvera. Otkako je modernog čovjeka, od tada zapravo postoji i recikliranje – skupljanje, izdvajanje, prerada i izrada novih proizvoda iz prethodno iskorištenih materijala, no sve naglašenija ekološka osviještenost dovela je zadnjih godina i do nagle popularizacije izrade i nošenja eko nakita. Danas nakit od zlata, platine ili srebra više nije, u onolikoj mjeri, simbol prestiža kao što je nekoć znao biti. Na tron vodećih svjetskih trendova suvereno je, eto, zasjela ekološka nota koji se izražava stilom života i odijevanja koji podržavaju taj princip.
Zagrebačka akademska slikarica i dizajnerica Tajana Sertić među prvima u Hrvatskoj započela je trend eko dizajna pod okriljem svoje modne marke “Taja” za čije je vodstvo i razvoj zaslužan i njezin mlađi brat Berislav. Njih dvoje već 13 godina vrijedno grade svoj “zeleni brend”, što su naši brojni pobornici pro natura životnih principa i prepoznali. Tajana je nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, na daljnje školovanje otišla na Likovnu akademiju u Firenzu gdje je i diplomirala slikarstvo. Velika je zaljubljenica u prirodu i njezine ljepote, pa tako osim odjeće dizajnira i unikatan eko nakit.
– Stvaram pod maksimom da prirodu ne treba uljepšavati, već poštovati njezin predivni izričaj i formu. S izradom nakita u “Taji” započeli smo odmah, paralelno s odjećom, kao drugim, simbiotičkim dijelom našeg sveukupnog modnog dizajna, a glavni građevni materijal za to su vuna i pamuk. Kao što kipar, kad kleše skulpturu, oslobađa kamen, tako i ja od ostataka tkanine radim ogrlicu uz konkretni odjevni predmet. Glavna inspiracija mi je priroda, a nakit je namijenjen svim prigodama – od svečanih, pa do onih svakodnevnih. Svi su uradci zaista unikatni. Koliko mi vremena treba za izradu pojedinog komada?! Hm… To je kao kad pitate slikara koliko mu treba za sliku… – rekla nam je Tajana.
Svojevrsna veteranka eko dizajna je i Zagrepčanka Majda Šešelj Kancir, rodom iz Opuzena, vlasnica brenda Happy Recycled Homemade. Preko dana je odgajateljica u jednom vrtiću, a tijekom poslijepodneva i večeri poslovna žena i dizajnerica ogrlica. Njezino kreativno eko putovanje započelo je sasvim slučajno prije četiri godine kada je sa svojom kolegicom s posla razmjenjivala ideje oko umjetničkog rada s djecom u vrtiću. Samo ime njezina brenda – Happy Recycled Homemade – ocrtava Majdine emocije i ushit dok od naizgled ničeg, nekakvog materijala koji bi većina ljudi upotrijebila kao krpu za brisanje poda, stvara unikatan eko nakit. Zaštitni znak njezinih ogrlica jest šarenilo i vatromet živih boja te unikatni cvjetić, tzv. Zamotuljak. Osim tog klasičnog izgleda ogrlice, u Majdinom asortimanu pronaći ćete i nakit nazvan Etno, Bobičasta, Čupavica, Zgužvanac…
– Do sada sam imala veoma lijepa iskustva te sam kroz eko dizajn i stvaranje upoznala uistinu divne ljude u Hrvatskoj i širom svijeta. Ponosna sam što se Happy Recycled ogrlice danas nose u Kanadi, SAD-u, diljem Europe, u Australiji… Od svih mojih suradnji najdraža mi je ona s nekoliko hrvatskih, ali i europskih zborova, kojima sam kreirala i izradila ogrlice za nastup. Lijepo surađujem i s jednim australijskim portalom koji se bavi isključivo temama vezanim uz recikliranje i kreativnost – kaže Majda. Ističe kako je jako žalosti što svakodnevno nailazi na velik broj copy-paste “kreativaca” koji preuzimaju tuđe ideje i dizajn, pa ih onda prikazuju kao svoje.
– To je nešto od čega istinski zazirem. Ne pada mi na pemet uzimati tuđe ideje i od njih prekrajati svoje. Sve što izradim stvar je mojeg trenutnog nadahnuća i ideje. Trudim se uvijek raditi na poboljšanju, usavršavanju, nečem drugačijem od svega što vidim oko sebe.
Svaka je ogrlica priča za sebe; kaže da se ne može dogoditi da izradi dvije potpuno iste ogrlice budući da strogo vodi računa o tome da svaka bude unikat. Ogrlice su kombinacija pamučnih tkanina u svim bojama, pa perlica, gumbi, kože, svile, tila, organze.., a uz to po posebnoj narudžbi idu još i narukvice, naušnice, remenje, prstenčići, špangice.
– Ponekad ima dana kada nemam nikakve inspiracije. Gledam u materijale, sve te perlice, igle, konce i baš ništa mi ne pada na pamet… A ponekad je dovoljno samo okružiti se dobrom glazbom, škarama i toplom kavom i ideje frcaju na sve strane. To je samo dokaz da se ništa ne može stvoriti na brzinu, tek tako da bi se stvaralo. Potrebno je pomiješati više sastojaka da bi ovaj eko kolač bio ukusan: ideju, volju, inspiraciju, neprekidno nadograđivanje, hrpu materijala za kombiniranje i igru boja – veli Majda.
Vremenski najkraće, nešto više od tri godine, ali jednako tako originalno i kvalitetno, dizajnom eko nakita, bavi se i Tina Ključe Mihaljević iz Opuzena. Ova nesuđena profesorica teologije potječe iz umjetničke obitelji u kojoj se uvijek nešto pisalo, slikalo, stvaralo… Njezin otac je slikar Velimir Ključe, poznat po upečatljivom koloritu svojih radova, a majka Marija se, vodeći galeriju umjetnina, afirmirala kroz primijenjenu umjetnost. Tina je prava umjetnička duša, autorica je i dvije zbirke pjesama od kojih su neke svojedobno i uglazbljene za klapska pjevanja te su i nagrađivane. I danas se svome peru povremeno vraća… Svoj nakit od tkanine prozvala je “kolajna”, po izrazu koji vuče korijen od talijanske riječi collana, a odnosi se na privjeske, ukrase i medaljone obješene o vrpcu.
– Baš krajem 2011. završio je za mene poprilično teško životno razdoblje i duša je jednostavno tražila oduška. Digla sam ruke od pisanja i započela s izradom nakita. Prvi primjerak nakita od tkanine vidjela sam kod svoje prijateljice i pomislila – pa, zašto ne bi i ja pokušala?
Naravno da su prvi primjerci bili izrađeni za mene i moje najbliže, no lavina poticajnih komentara i upita učinila je ostalo i – ubrzo su nastale “Kućne radinosti”. Otad samo stvaram i stvaram. Smišljam ideje, pretačem ih u radove, dizajniram nove i nove modele i presretna sam što i
nakon toliko vremena uspijem smisliti nešto originalno, nešto svoje – zadovoljna je Tina. Počela je s pamučnim trakicama, a najsretnija je, kaže, kad se poigra sa svilom, muslinom i satenom. Tada zna odraditi i deset sati u komadu, gotovo bez ikakve pauze… Nisu joj strani ni drveni ukrasi ni koža, a njezin nakit namijenjen je svima, bez obzira na dob, koji žele biti posebni, a može se nositi u svim prigodama, od svakodnevnih, pa do onih svečanih. Inspirira je, veli, svakodnevica – šetnja gradom, gužva u prometu, pranje posuđa, najobičniji događaji i poslovi u kojima tijek misli čini svoje. – I onda – bljesak! Kroz glavu projuri neka blijeda sličica i ako sam u tom trenutku u prilici zaustaviti je i latiti se igle i konca, znam da ću stvoriti ogrlicu “najbolju do sad”. Do sljedećeg takvog trenutka, naravno… Tina je imala priliku surađivati i s nekoliko renomiranih dubrovačkih dizajnera, Natalijem Đangradovićem, Džemilom Dilberović i Marinom Glavinić, a trenutno je u punom zamahu pripremajući svoj nakit za izbor Miss Dubrovačko-Neretvanske županije u sklopu izbora za Miss Hrvatske koji se održava 31. svibnja na Stradunu. I tome se, dakako, jako veseli…
Tekst: Anteja Ujdur
Snimila: Martina Šiljeg
Tekst objavljen u Jet Set Magazinu broj 138
