Tizian Raspor, Vedran Greblo, Sara Katanec Kraljević i Ana Miličević četverac je koji će vam sastaviti obiteljsko stablo, istražiti vaše plemičko porijeklo, olakšati vam put do nasljedstva, ali i pronaći izgubljene osobe
Još u doba antičkog Rima obitelji su izrađivale rodoslovne knjige, istina nekad i lažne, sve kako bi dokazali svoje, tobože, božansko porijeklo. Proučavanje razvoja, ali i grananje obiteljskog stabla ne intrigira ljude ništa manje ni danas. Iako u moderno doba u pitanju nije božansko, već plemićko porijeklo, potraga za istim zahtijeva sate i sate proučavanja povijesnih spisa… Naša priča počinje u Zagrebu, u osvijetljenom uredu u Draškovićevoj ulici gdje smo imali priliku razgovarati s troje genealoga te prokuristicom tvrtke „Genealozi“, koja u Hrvatskoj postoji od 2013. godine. Iako su počeli sa samo dva istraživača, danas je taj broj, eto, udvostručen.
– Svi smo ovdje školovani povjesničari, ali i lingvisti tako da baratamo s nekoliko jezika – kaže nam na početku razgovora genealog Tizian Raspor koji se timu priključio na ljeto 2019. godine.
Pa odmah nastavlja:
– Kada mladi čovjek izađe na tržište rada s istraživačkom diplomom iz povijesti nema baš previše opcija. Naravno, postoje institucije poput muzeja, instituta za povijest, arhiva… ali to je u principu to. Bilo mi je izvan pameti da se ovako nešto traži… Zapravo, volim reći da sam se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Tizian, baš kao i njegov kolega Vedran Greblo, na testiranju prije zapošljavanja, od genealoginje Sare Katanec Kraljević dobio je jedan specifičan zadatak.
– Izvukla sam izvadak iz matične knjige na latinskom i tražila kandidate da ga pročitaju. Izvadak je bio iz prve polovice 20. stoljeća te je bio pisan rukom. Kako bi mogla odraditi taj zadatak, osoba se uspješno mora snaći, neovisno o jeziku, drugačijem numeriranju i nekim ostalim „zamkama“ – govori Katanec Kraljević. S obzirom na to da su, kako govore, na studiju imali tek jedan kolegij koji se bavio pomoćnim povijesnim znanostima (numizmatikom, heraldikom, sfragistikom, genealogijom), nimalo ne čudi što snalaženje u povijesnim dokumentima zahtijeva jedan specifični set vještina.
Tako je i Sara Katanec Kraljević na svom testiranju pri dolasku u firmu dobila svojevrstan psihotest, točnije, test osobnosti koji je pokazao kako je ona budući „inspektor“. Baš kao i njezini kolege, sa svakim istraživanjem sve je više učila – gdje pronaći nemoguće informacije, na koja sve vrata treba pokucati kako bi pronašla ono što joj je neophodno. Jer, mnoštvo je detalja da se složi kompletna slika onima koji žele saznati svoje porijeklo.
No, koliko se Hrvata zapravo usreći kada je u pitanju otkrivanje plemićkih korijena?
– Kada idu otkrivati svoje rodoslovlje, mnogi nerijetko već u glavi imaju razrađene scenarije, a neki već imaju i naručene plemićke grbove – govori nam kroz smijeh Raspor.
Nadovezuje se na to Katanec Kraljević:
– Prije sto godina Hrvatska je bila većinom ruralna zemlja gdje se većina ljudi bavila poljoprivredom, tako da su šanse da vam je predak bio neki obrtnik, postolar, kovač ili radio na željeznici, jako male. A kamoli onda neki plemić. Kada čitate i proučavate po matičnim knjigama, većinom se radi o seljacima.
Naši sugovornici jednoglasno napominju kako tek nekolicina ipak otkrije da su doista „plave krvi“. Uvijek tu postoje i neka neodgovorena pitanja, pa je tako jedan od „glamuroznijih“ potomaka s kojim surađuju, onaj obitelji Erdődy, hrvatsko-ugarske velikaške obitelji podrijetlom iz ugarske županije Szatmár koja je imala posjede u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj te je stoljećima imala istaknutu ulogu u političkom i društvenom životu Hrvatske.
– Potomak spomenute obitelji zamolio nas je za pomoć oko pobočnih grana obitelji, pa trenutačno radimo na tome – objašnjava nam Raspor.
Osim znanja, ne kriju da važnu ulogu u nekim slučajevima igra i puka sreća:
Piše: Teddea Senjanović
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
