Suvremena se estetika svela na proizvodnju, oblačenje i šminkanje moderne barbike u ljudskom obliku, a Instagram je postao Biblija ženske ljepote
Od kad je svijeta i vijeka, svaka je povijesna epoha imala svoj ideal ženske estetike. On je uvijek bio van dohvata racionalnog poimanja – u samim začecima civilizacije je, recimo, bujna i pretila Venera iz Willendorfa bila pojam ljepote i privlačnosti, dok se u današnje doba ženama koje su joj nalik ismijava i smatra ih se degutantnom pojavom. U renesansi se ljepoticama uglavnom smatralo žene duga nosa, uskih ustiju i karijatidne figure. U desetljećima starog Hollywooda ideal ljepote mijenjao se kroz razne trendove: nekad su to bile čupave obrve i precrtana usta, nekad jedva vidljive tanke i podignute obrve i pretjerano izražene jagodice, ali uvijek ta neka ekstravagantnost i pompoznost koja je služila kao zajednički nazivnik varijacijama na temu.
U moderno se doba pak čini da nam je preostala samo jedna tema, bez ikakvih varijacija. Živimo u vremenu kad se moda svodi na usvajanje estetskih tradicija iz drugih kultura, a opet nikad nismo izgledali bezličnije. I dok je prije uvijek postojala dominantna estetika, danas je ona gotovo pa diktatorska. Iako se diljem medija potiče prihvaćanje različitosti (žene mogu biti lijepe unatoč višku/manjku kila, fizički defekti mogu se smatrati šarmantnima, žene s mnoštvom tetovaža znaju biti izrazito elegantne itd.), te iste različitosti ne uzimaju se istinski u obzir prilikom kreiranja modnih trendova.
Suvremena se estetika svela na proizvodnju, odijevanje i šminkanje moderne barbike u ljudskom obliku, a Instagram je postao Biblija ženske ljepote. Umjesto umjetničkih djela ili fotografija koje predstavljaju lijepe žene na koje se obične djevojke mogu ugledati ako žele, pravila ljepote dirigiraju se prema ikoni Bratz lutkice s karikaturalno velikim očima, izrazito malim nosom i napumpanim usnama. Instagram je prepun influencerica (za koje zapravo i dalje nikome nije jasno čime se bave) koje svoje dane provode „usavršavajući“ svoj izgled, sve jedna nalik na drugu, te dijeleći savjete kako da postanete baš poput njih. Putem društvenih mreža djevojkama se praktički diktira kako trebaju izgledati. Zato danas imamo pregršt djevojaka koje izgledaju kao sestre (ili bolje rečeno klonovi), bez ikakvog stvarnog rodbinskog odnosa. S obzirom na to da većina djevojaka nema i pune usne i malen nos, koji su glavna obilježja današnje dominantne estetike, sve ih se više podvrgava estetskim zahvatima. Lip fileri (povećavanje usana s pomoću injekcija hijalurona) postali su gotovo pa jednako uobičajeni kao odlazak pedikeru. Ono što je najgore je to što se taj zahvat opravdava kao „prirodno“ povećavanje usana, iako rezultat uglavnom izgleda kao da ih je ubo komarac.
Povećavaju se i jagodice, grudi, a po novome i stražnjica, pri čemu se vidi velik utjecaj sestara Kardashian, koje su iz nekog razloga posvuda, i njihova promoviranja neprirodnih oblina i lutkasta lica. Umjesto promicanja zdrava poimanja svojeg izgleda i prihvaćanja sebe onakvog kakav jesi, sve se više pozivamo na „pravo“ da na sebi promijenimo svaku sitnicu koja nije u skladu s dominantnom estetikom. Pravo da svi izgledamo isto. I dok se na taj način fizički usavršavamo i težimo prema toj nekoj vanjskoj, općeprihvaćenoj ljepoti, polako gubimo onu unutarnju, onu koja nas istinski čini zanimljivima. Djevojke koje imaju problema s neprihvaćanjem sebe u odnosu na medijsku ikonu ljepotice, možda bi prije estetskog kirurga trebale posjetiti psihoterapeuta.
Jednom kad se sredi lice, slijedi pretjerano šminkanje istog (jer estetski zahvati nisu dovoljni da izgledaš savršeno). U trendu je šminkanje kao za film – iako je jedino snimanje koje se zapravo odvija ono za Snapchat i Instagram – koje ima nekoliko glavnih obilježja. Kao prvo, čupave i naglašene obrve. Djevojka koja danas nema obrve u stilu Pavarottija jednostavno nije in. No, za Pavarottija je to bilo nužno, jer je kao operni pjevač trebao imati izrazito naglašene crte lica kako bi se ukazalo na emociju koja stoji iza mimike, dok je za današnje pomodne djevojke to samo način da se „istaknu u masi“ bez ikakva stvarnog isticanja. Ako slučajno prirodno imaš tanke obrve, onda ideš na japansko iscrtavanje. Obrve moraju biti debele i izražene kako bi se izgledalo ljutito, nedostupno i cool. Zatim slijedi konturiranje – tehnika ocrtavanja i potamnjivanja kostiju lica kako bi se postigao određeni efekt, koja se do relativno nedavno koristila samo za film i profesionalno fotografiranje. Ako nemaš dvije tamne, isflekane crte ispod jagodica i jednu uzduž nosa, kao da i nisi zapravo našminkan.
Nakon kontura stavlja se highlighter, odnosno sjajilo za lice, koje služi tome da ističe ljepše dijelove lica, a zapravo ga samo čini takvim da se doima masnije. To je jedan od onih trendova kojem ćemo se, nadajmo se, jednog dana iščuđavati i smijati (baš kao što se sad rugamo danima kad se nosilo kričavo rumenilo od obraza do uha). Što se tiče očiju, one trebaju biti napadno našminkane, uz uporabu barem nekoliko sjenila. Na kapcima se umjesto dosadnih prirodnih trepavica nalaze duge, guste umjetne trepavice, na kakvima bi i sam Bambi zavidio. Usta su pak posebna priča, takoreći fokalna točka na licu. Iako su u većini slučajeva povećana gore spomenutim postupkom, to ipak nije dovoljno veliko, tako da se obično precrtavaju olovkom preko prirodnog ruba usana, kako bi izgledala što je punije moguće.
Čitavo lice na kraju djeluje kao maska napravljena prema kalupu u kojem se nastoje izmiješati i izbrisati sve posebnosti, sve različitosti. To ne znači da izgleda ružno, ali to je neka ispeglana, ušminkana ljepota koja ne daje onoj unutarnjoj da dođe do izražaja. Uz tu masku od lica savršeno se uklapa i jednoličnost u odjevnom stilu – većina modernih djevojaka koje susretnemo na ulici odjevene su u slične krpice i imaju sličnu obuću, baš kao da im Regina George iz filma „Opasne djevojke“ nameće pravila kako se u kojoj prilici i koji dan obući. Kloniranje izgleda još je apsurdnije s obzirom na to da ide ruku pod ruku s trendom usvajanja estetskih elemenata iz različitih, često egzotičnih kultura. Ta tradicija, doduše, postoji već stoljećima, ali u posljednje je vrijeme izraženija nego ikad. Čak smo i prilikom preuzimanja i njegovanja različitosti na neki način vjerni štancanju, i ne radimo to zbog vlastite fasciniranosti određenom etničkom estetikom. Usvajanje estetskih elemenata drugih kultura postalo je toliko masovno da se govori o „prisvajanju“. Ne razmišljamo nužno iz kojeg naroda dolazi određeni trend, već ga slijepo pratimo samo zato što je posvuda oko nas.
Uzmimo za primjer sitne i krupne pletenicetipične za afrička plemena, koje su kao frizura prvobitno nastale u svojstvu praktičnog rješenja za ukroćivanje neposlušne crnačke kose. Iako su kroz prošlo stoljeće te pletenice nosile i mnoge žene koje nisu crnkinje, danas je gotovo pa nemoguće prošetati gradom i ne vidjeti tu frizuru na barem nekoliko žena. Naravno, jednako našminkanih. Kad smo već kod šminke, egipatski trend stavljanja tuša za oči u stilu Kleopatre (cat eye) zaista je uzeo maha. Bio je on popularan i prije, za šminkanje u posebnim prilikama, no u današnje se vrijeme sve češće stavlja i kao dio dnevnog make-upa. Ovaj je look zaštitni znak trenutno najpopularnijih izvođačica pop glazbe, pa kako bi onda obožavateljice mogle odoljeti da ga ne kopiraju?
Upravo se u komercijalnim glazbenim spotovima, koji su postali manifesti onoga što je moderno, mogu naći razni primjeri prisvajanja drugih kultura. Osobito je popularno imitiranje azijske kulture, pa ćete danas, na primjer, susresti i žene sa štapićima za jelo u glavi umjesto u tanjuru, iako se u Aziji za to koriste dvije sasvim različite vrste štapića. No zašto bismo se zamarali detaljima i razumjeli odakle potiču trendovi koje usvajamo, ako ih možemo jednostavno bez razmišljanja iskopirati? Na to se i svela današnja estetika. Ljepota bez razmišljanja – više se pazi na sadržaj izvana nego na sadržaj iznutra.
Tekst: Perina kulić
Ilustracija: Henrietta Rollins
