„Dosadni korov“, kažu oni koji ju nisu upoznali. “Kraljica zdravlja“, kliču joj oni koje je svojom ljekovitošću spasila. Ovo je priča o koprivi…
Mnoge su civilizacije, posebno u srednjovjekovnoj Njemačkoj, hvalile koprivu. Tako je, primjerice, i slavni slikar Albrecht DÜrer (1471. – 1528.), više puta na svojim slikama izražavao poštovanje koprivi. Poput jedne na kojoj anđeo nosi koprivu na nebeski prijestol. O njezinoj ljekovitosti pisao je grčki mudrac Fanias, a stari Rimljani koprivom su trljali reumatične zglobove. Na sjeveru su se koprivama trljali po cijelom tijelu jer su tako lakše podnosili hladne zime. U 17. stoljeću služila je kao protuotrov kod uboda otrovnih životinja, te za liječenje bubrežnih kamenaca i kožnih infekcija. Hipokrat je 400 godina prije Krista poznavao šezdesetak lijekova od koprive… Mnogima je poznata i legenda o imenu jednog našeg grada. Mongolski vladar u najezdi na grad nije sjašio s konja već ga je njegov konj izbacio iz sedla ravno u bujne koprive kojih je tamo bilo u izobilju. Srditi kralj nazvao je to mjesto – Koprivnicom. Otud se delicije i suveniri od koprive mogu pronaći na na poznatom koprivničkom Renesansnom festivalu.
Stručnjaci se slažu oko toga da je kopriva jedan od najmoćnijih lijekova iz prirode. Mnogo o njoj govori i činjenica da je to biljka koju je preporučeno koristiti i u najosjetljivijem dijelu ženinog života – trudnoći. Vizualno nije toliko atraktivna, ali je itekako vrijedna naše pozornosti. Naravno, nije nimalo „gostoljubiva“ jer kada je slučajno uberemo ili sjednemo na nju, začas shvaćamo što znači „peče kao kopriva“. Zato znalci koji je beru obavezno nose rukavice. Mravlja kiselina i histamin prisutni u lisnim dlačicama mogu prilično nadražiti kožu te izazvati crvenilo, svrbež i oteklinu. Kopriva sadrži željezo, silicij, fosfor, magnezij, kalij i kalcij. Od kompleksnih organskih spojeva prisutni su vitamin A, škrob i tanin, ali i biljni hormoni koji reguliraju razinu sadržaja šećera u krvi.To znači da kopriva i njeni sastojci „štede“ inzulin, pa se preporuča dijabetičarima, ali i osobama koje žele reducirati svoju tjelesnu težinu. Kopriva je blagotvorna za jetru i slezenu. Liječi anemiju kao prirodni diuretik, pomaže u radu bubrega, a jača i korijen kose… Sadrži beta-karoten i vitamin C. Neki joj „tepaju“ da je pravo čudo Božje. Taj spoj i ustroj kemijskih supstanci, tvari, minerala i vitamina u jednoj tako neuglednoj biljčici koja obilato raste i širi se po zakutcima, uvijek je zapravo ljudima nadohvat ruke. Zapravo, bilo bi jako dobro posaditi jednu gredicu koprive u svojem vrtu, ili samo u teglici na sunčanom balkonu. Svakako će biti češće na vašem jelovniku.
Kao narodni lijek spominje se i rakija od koprive koja se priprema maceracijom svježih listova u komovici ili šljivovici. Pije se do dvije čašice dnevno i tada uspješno liječi žgaravicu ili neugodan zadah. Kopriva se ubire od proljeća do jeseni. Sabiru se listovi (Folia urticae), biljka u cvatu (Herba urticae), a u rano proljeće ili kasnu jesen korijen (Radix urticae). Čaj je najpopularnija varijanta konzumacije svih ljekovitih biljaka, pa tako i koprive. Ukusna je i u jestivoj varijanti kao umak (priprema se kao špinat) ili juha. Kopriva je najzdravija, prva proljetna hrana. Koriste se samo mladi vrhovi od kojih se može pripremiti čitav niz ukusnih jela. Ako sami pečete kruh tada u tijesto možete dodati usitnjene listove svježe ubrane koprive. Ovog proljeća ubacite, recimo, u svoj jelovnik juhu od koprive. Treba vam 200 grama mladih listova koprive koje ćete staviti na jednu žlicu rastopljenog maslaca. Dodajte sitno nasjeckani crveni luk i jedan češanj češnjaka. Zalijte s pola litre vode i kuhajte petnaestak minuta. Začinite po želji. Krem juha, krepko proljetno varivo (kojim u Škotskoj obilježavaju dolazak proljeća) ili kao prilog… svašta se može s tom čudotvornom biljkom! „Dosadni korov“, kažu oni koji ju nisu upoznali. “Kraljica zdravlja“, kliču joj oni koje je svojom ljekovitošću spasila… Na prvi spomen koprive mnogima pada na pamet izreka“neće grom u koprive“. Porijeklo toga je vjerojatno u dalekoj prošlosti kada je ta biljka bila simbol germanskog boga munje Donnera, a smatralo se da kopriva žari i pali kao njegove munje, ali i da bog ne udara na svoje.
Značenje ove izreke upravo je suprotno od onog uvriježenog da je kopriva toliko nevažna da čak ni grom neće u nju udariti. No, niti mušice i moljci neće u koprive, pa je ona dobrodošla i u našim ormarima. Švedski znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi da bi kopriva davno nestala s lica zemlje kad ne bi imala svoje žarne dlačice. Životinje i insekti instinktivno osjete što (ni)je dobro za njih… Primjena koprive u kulinarstvu je uistinu raznolika. Već ujutro, koprivu je dobro dodati smoothiju, dobro se slaže s rižom i tjesteninom, ali i jajima. Blanširana kopriva uklopiti će se u svako jelo. Nepogrešiva kombinacija je ona koja koprivu spaja sa svježim kravljim sirom. Da mladi listovi koprive mogu biti prava gastronomska poslastica, vrlo dobro zna i šefica kuhinje restorana „Peteani“ u Labinu. Svoje kuharsko umijeće usavršila je u izvrsnim tirolskim restoranima, čak i onim s Michellinovom zvjezdicom. Šemsada Vidali, tako, ponekad, za svoje probrane goste priprema tradicionalna istarska jela obogaćena koprivom: Rimske njoke s raguom od srnetine i listićima koprive ili Roladu od koprive s umakom od rajčice. Juneći carpaccio poslužuje uz sorbet od koprive, a čajem od koprive u želiranoj varijanti, u obliku malih kockica, obogaćuje slatka jela. Tada modificirani labinski kraf izgleda doista impresivno.
Bistru juhu servira s knedlicama od koprive, melisom i bosiljkom. Jestivo bilje i ekološki uzgojene namirnice njena su strast i inspiracija. Vlasnik restorana, Sergio Peteani, pruža joj apsolutnu slobodu u kreiranju menija, a tako se stvara jedna pozitivna atmosfera na radost svih gostiju. Prate se novi trendovi, no uvijek u dosluhu s tradicijom. Baš kao što je i hotel u kojem je istoimeni restoran nastao preuređenjem lijepe vile s predivnim pogledom, tako se i kulinarska filozofija nadograđuje, mijenja, prilagođava sezoni i, dakako, gostu. Istarska je kuhinja tu dominantna, no bilo bi šteta ne poigrati se s nekim svjetskim namirnicama, receptima, filozofijama i svojim vlastitim iskustvom stečenim u gastronomiji, što „gazdarica“ kuhinje odlično radi. „Cijeli život za jedan dobar šmek“- moto je gospođe Šemsade, ali i garancija da ćete u restoranu dobro jesti. A i popiti. Uz mnoga birana vina vrijedi probati merlot iz vinarije Baćac koja je smještena u selu Kukurini u istočnoj Istri. Vinogradi su im na bijeloj zemlji, vjetrovi s Učke i zrak s Kvarnera daju njihovoj lozi poseban pečat. Već tri generacije koriste te gotovo idealne uvjete za proizvodnju vina. Vina su brendirana pod zajedničkim nazivom „Vina z Kukurini“. Njihov merlot punog je, bogatog okusa i vrlo harmoničan. U bogatoj paleti mirisa ovo vino nudi arome šumskog voća, stabljike maslačka i zanimljivo – lišća koprive…
Piše: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić
