Njegova Ekselencija Jorge Manuel da Silva Lopes u Zagreb je stigao u rujnu 2016. Nedugo nakon dolaska prisustvovao je otvorenju Festivala baroknih večeri u Varaždinu. To je za njega, ističe, bio itekako obećavajući početak…
Naučen sam stajati iza, a ne ispred fotoaparata – sa smiješkom nas je dočekao portugalski veleposlanik u Hrvatskoj, Njegova Ekselencija Jorge Manuel da Silva Lopes, u svojoj zagrebačkoj rezidenciji ukrašenoj brojnim umjetničkim djelima iz njegove vlastite kolekcije. Kao čovjek sa zavidnom diplomatskom karijerom, ali i iskustvom u najvišim državničkim poslovima, bio je na čelu organizacije brojnih velikih međunarodnih događanja i summita, pa je tako bio odgovoran i za nebrojene protokole u kojima je svaka sitnica, pa i fotografiranje, trebala biti isplanirana do savršenosti. Stoga je s velikim strpljenjem najprije pozirao pred objektivom našeg Romea, a potom nam ispričao što to povezuje Hrvatsku i Portugal, dvije zemlje s dugim zajedničkim vezama koje će, kako se čini, tek doživjeti pravi procvat. Novi je veleposlanik u Zagreb stigao u rujnu 2016. te je, kako kaže, nedugo nakon dolaska prisustvovao otvorenju Festivala baroknih večeri u Varaždinu. To je za njega, ističe, bio itekako obećavajući početak. Vrlo zainteresiran za povijesnu, kulturnu i prirodnu baštinu, našao je u Hrvatskoj neiscrpne izvore u kojima pokušava uživati onoliko intenzivno koliko mu to vrijeme dopušta.
Nedavno je proslavljeno 40 godina prijateljstva gradova Lisabona i Zagreba, što smo kroz te godine postigli i naučili jedni od drugih?
– Razina koja se dosegnuta proslavama četrdesete obljetnice u dva naša glavna grada svjedoči o čvrstoći odnosa. Nesumnjivo, oba su grada izvukla mnogo iz ovog odnosa kroz niz godina, unatoč promjenama koje su se događale u ove četiri dekade i poteškoćama s kojima su se posljedično morali suočiti. U Lisabonu su gradonačelnici Fernando Medina i Milan Bandić pismeno potvrdili veze koje spajaju dva grada i potvrdili volju za unapređenjem budućih odnosa. Moram podsjetiti da je 2017. također proslavljeno 25 godina uspostave diplomatskih odnosa između Portugala i Hrvatske, što je bio važan trenutak u bilateralnim odnosima, i tada je došlo do državnog posjeta našeg predsjednika Marcela Rebela de Souse. To je bio prvi dolazak jednog šefa portugalske države Hrvatskoj. Bila je to prilika da se potvrdi izvrstan odnos koji postoji, ali i volja da se on učini još snažnijim, posebno na području gospodarstva gdje ima još dosta prostora. Dijalog će se ubrzo nastaviti na najvišoj razini, budući da je predsjednik Rebelo de Sousa pozvao svoju kolegicu, Kolindu Grabar-Kitarović, da posjeti Portugal.
Kažete da ima prostora za poboljšanje poslovnih odnosa…
– S obzirom na sve mogućnosti, mnogo je posla da se gospodarski odnosi između dviju zemalja podignu na željenu razinu. Ipak, u posljednjih nekoliko godina zabilježen je značajan porast trgovinske razmjene, a od 2014. bilateralna trgovinska bilanca jasno je povoljna za Hrvatsku.
Nedavni državni posjet bio je prigoda za se sagleda situacija, a između AICEP-a (Agencija za investicije i vanjsku trgovinu Portugala) i Hrvatske gospodarske komore potpisan je protokol o suradnji, s ciljem rada na razvijanju tog bilateralnog odnosa. Uskoro se očekuje i sastanak tih institucija s portugalskim i hrvatskim gospodarstvenicima, kao nastavak posla započetog u prošloj godini. U sadašnjim okolnostima, u jednoj i drugoj zemlji stvoreni su vrlo povoljni uvjeti za postizanje tog cilja.
A na kojoj su nam razini kulturni odnosi? Na nekim novim počecima kao gospodarski ili je tu suradnja razvijenija?
– Kulturni aspekt bilateralnih odnosa najviše me iznenadio kad sam počeo pripremati svoj dolazak u Hrvatsku, jer nisam imao predodžbu o tome koliku je veličinu dosegao. Iako svjestan sve veće važnosti portugalskog jezika, danas petog po broju govornika u svijetu, nisam zamišljao da ću naići na toliki broj studenata koji ga govore na dva hrvatska sveučilišta, ali i da se toliko poučava u srednjim školama. Često susrećem Hrvate koji s velikim simpatijama govore o mom jeziku, čak i u teretani gdje vježbam! Osim toga, ovdje nailazim na, ne samo istinski interes, već i iznenađujuće poznavanje portugalske kulture, kao i portugalskog jezika u svojim različitim izričajima: u književnosti, glazbi, kinu, pjesništvu, plesu. Vjerujem da je to prvenstveno zasluga izvanrednog rada profesora i niza lektora na sveučilištima u Zagrebu i Zadru. S druge strane, neki od tih dobrih prijatelja portugalskog jezika i kulture, kao što su profesori Nikica Talan i Želimir Brala, na mnogo su načina aktivno podijelili svoje znanje o Portugalu. Kad je otišao na Filozofski fakultet u Zagrebu tijekom svog posjeta, naš je predsjednik želio odati priznanje upravo tom posvećenom radu profesora i studenata. Činjenica da je više od 90 autora portugalskog jezika prevedeno na hrvatski jezik, od kojih velik dio zahvaljujući Tanji Tarbuk, također pomaže objasniti vidljivost portugalske kulture u ovoj zemlji. Sve je to u kontekstu intenzivne kulturne aktivnosti u Hrvatskoj pridonijelo dinamici kojoj naše veleposlanstvo također nastoji pridonijeti, uz čestu nazočnost Portugalaca iz najrazličitijih područja kulture (pisaca, fadista, plesača, glazbenika, slikara). I na kraju, treba spomenuti “trajnu” prisutnost jednog Portugalca u Hrvatskom narodnom kazalištu – prvaka baleta Guilhermea Gameira Alvesa. Nedavno se započelo i s učenjem hrvatskog jezika na Sveučilištu u Lisabonu. Ne vjerujem da hrvatska kultura ima poteškoća s iskazivanjem na portugalskoj kulturnoj sceni koja je poznata po velikoj otvorenosti prema drugim kulturama. Sjećam se da je naš prvi kontakt s vašom kulturom bio izvanredni hrvatski paviljon u Lisabonu na izložbi Expo ‘98, djelo sadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Portugalu Ivice Maričića.
Je li u današnjem svijetu teško biti diplomat?
– Iako je normalno da se svijet neprestano mijenja, mora se priznati da su posljednjih godina promjene nadmašile sve očekivano, pojavljuju se novi izazovi i proširuje opseg diplomacije na područja koja nisu bila tradicionalno obuhvaćena. S druge strane, razvoj novih tehnologija koji omogućuje lakši pristup i, prije svega, brzinu u protoku informacija, neizbježno zahtijeva od diplomata napor prilagodbe. Međutim, ova vježba stalne prilagodbe različitim zahtjevima i stvarnosti stoji u samoj biti profesije, nije to ništa novo za diplomata. Uvijek govorim mladim kandidatima za diplomaciju kako ona nije rad, još manje posao, to je full time job, misija, jer nam je osjećaj privilegiranosti u odnosu prema državi dan kako bismo branili naše “nacionalne boje”. Biti diplomat znači biti stalno pozoran, na raspolaganju i spreman djelovati, često znati raspršiti se u različite djelatnosti i sposobnosti. Ukratko, to je izvanredna misija!
Prema vašem mišljenju, koji su trenutačno najveći izazovi za Europu?
– Posljednjih je godina Europska unija bila u teškim vremenima. Paradoksalno ili ne, ovi izazovi su pridonijeli većem zajedništvu Europljana, omogućujući im da odgovore na kohezivan način. Teško je odabrati koji bi od svih tih izazova, kako vanjskih tako i unutrašnjih, bio najveći.
Riskirao bih čak i onda kad bih smatrao da se najveći izazov nalazi sadržan u motu Bugarskog predsjedateljstva Vijećem Europske unije – “United we stand strong”, na način da u odgovorima ostanemo složni. Čini mi se da će samo na taj način europska integracija i dalje biti success story koja će, uzevši u obzir novu rastuću svjetsku političko-ekonomsku moć, Europljanima omogućiti da nastave igrati odlučujuću ulogu u intervenciji i u definiranju odgovora na nove globalne izazove. Raspon potonjih je također golem, zahtijeva dijalog za rješavanje svakog od njih. Održavanje dijaloga moglo bi predstavljati najveći globalni izazov u ovom trenutku.
Okrenimo se lakšim temama. Kako vam se, recimo, sviđa hrvatska gastronomska ponuda?
– Nekoliko dana nakon mog dolaska u Zagreb, u restoranu gdje sam otišao na ručak, znajući da sam Portugalac, konobar se oglušio na moj izbor i “prisilio me” da okusim kako se bakalar kuha na hrvatski način! Svi ovdje znaju da u Portugalu imamo mnogo načina pripremanja bakalara, uz to poznaju i raznolikost te bogatstvo portugalske gastronomije, za koju često čujem pohvale.
Što biste preporučili hrvatskim građanima koji posjete Portugal?
– Portugal, država i nacija među najstarijima na svijetu, snažnog identiteta, zemlja je vrlo otvorenih i gostoljubivih ljudi. Također se odlikuje velikom raznolikošću krajolika, kulture, čak gastronomije, zbog čega nije dostatno ići na jedno ili dva mjesta kako bi se dobila vjerodostojna slika onoga što je zemlja. Lisabon i Porto dvije su velike metropole, gradovi nezaustavljive dinamike na svim područjima, dinamike koja se proteže cijelom zemljom, od sjevera prema jugu. Na sve strane postoje svjedočanstva o slavnoj prošlosti koja nije samo odvela Portugalce “na četiri strane svijeta”, nego se očitovala kroz sav moguće zamisliv modernizam. Oklijevam dok razmišljam treba li hrvatskim turistima koji putuju u moju zemlju preporučiti portugalske plaže, strepeći da bi se na povratku došli u veleposlanstvo potužiti na nisku temperaturu vode… Međutim, uvijek se mogu pozvati na prekrasne plaže koje vode prema moru, izvrsnu ribu koju također mogu jesti uz more…
Ostatak intervjua potražite u tiskanom izdanju…
Tekst: Igor Weidlich
Fotografije: Romeo Ibrišević
