Rano je poslijepodne u Lyonu 1894. Nakon radnoga dana, radnici izlaze na glavna vrata tvornice Lumière u ulici St. Victor. Većinom se radi o ženama, a tu je i kočija koju vuku konji. Svatko od njih upućuje se u svom smjeru, pretpostavljamo prema svojem domu… U nepunu minutu, svi su radnici izašli i tvornica ostaje prazna. Sve je uobičajeno i ništa ne odstupa od svakodnevnoga prizora u to doba dana. Pa ipak, radi se o povijesnoj sceni i, zapravo, radnji prvoga filma ikada snimljenoga.
Taj 46 sekundi dug crno-bijeli nijemi francuski film, što nosi oznaku proizvodnje iz 1895., producirala su i režirala braća Auguste i Louis Lumière, a njegove tri postojeće verzije razlikuju se u nizu detalja. Primjerice, odjeća protagonista mijenja se u zavisnosti od vremenskih prilika, a kočija s konjskom zapregom pojavljuje se samo u prve dvije varijante (koje se obično nazivaju „s jednim konjem“ i „s dva konja“), dok se treća verzija spominje kao „bez konja“. Film, jednostavno nazvan „Izlazak radnika iz tvornice Lumière u Lyonu“, premijerno je prikazan 28. prosinca 1895., činjenica zahvaljujući kojoj upravo obilježavamo 120. godišnjicu produkcije i prikazivanja prvog pravog filma u povijesti filmske industrije.
Taj prvi film u povijesti snimljen je takozvanim Cinématographeom, višenamjenskom kamerom koja osim naprave za snimanje služi i kao sprava za razvijanje filma i kao projektor. Filmska vrpca kojim je film sniman širine je 35 milimetara, slika je u omjeru 1,33:1, a brzina filma 16 sličica u sekundi, što znači da je za film trajanja od 46 sekundi bilo potrebno 17 metara filma, odnosno ukupno 800 sličica. Spomenuta važna godišnjica bila je povod da posjetimo Institut Lumière u Lyonu, instituciju koja se bavi promocijom i čuvanjem svih aspekata francuske filmske produkcije, a koja u sebi sadržava i Muzej Lumière, posvećen Augusteu i Louisu Lumièreu.
Institut su 1982. osnovali Bernard Chardère i Maurice Trarieux-Lumière, unuk Louisa Lumièrea. Institut smješten u četvrti Monplaisir, na adresi rue du Premier-Film (prigodno nazvana ulica), zapravo se nalazi na mjestu nekadašnje kuće obitelji Lumière i nedaleko nekadašnje tvornice fotografskog materijala Antoinea Lumièrea, oca čuvene braće, odnosno mjesta na kojemu je snimljen prvi film u povijesti. Pogledajmo nakratko što je prethodilo tom značajnom događaju. Auguste Marie Louis Lumière rodio se 1862. u gradu Besançon na istoku Francuske. Njegov mlađi brat i budući suradnik, Louis Jean, rodio se gotovo točno dvije godine poslije. Braća su imala još i sestru Jeanne i brata Èdouarda, koji je poginuo kao pilot u Prvome svjetskom ratu.
Sva djeca u obitelji Lumière bila su pod velikim utjecajem umjetničkih i tehnoloških sklonosti njihova oca Antoinea, slikara, višestruko nagrađivanog fotografa i agilnog poduzetnika. Antoine je 1860. u Besançonu utemeljio vlastiti studio, u doba kada je upoznao buduću suprugu Josèphine. Negdje 1871. udružio se s jednim fotografom amaterom iz Lyona i dvojac je u narednim godinama nanizao medalje na svim mogućim europskim fotografskim natjecanjima – od Pariza do Beča. Stoga ne čudi da su i Anotoineovi sinovi, Auguste i Louis, također, tijekom čitava života bili pasionirani fotografi. Antoine Lumière stalno je u svojih sinova poticao i znanstveni interes, pa su braća s vremenom razvila svoje specijalnosti. Obojica su dobro vladali područjem organske kemije, znanjima koja će se pokazati ključnima u njihovu daljnjem fotografskom radu. I dok je Auguste posebno zavolio biokemiju i medicinu, Louis se radije bavio fizikom, što je potvrdio i titulom najboljeg učenika tehničke škole Martinière koju je pohađao.
Tih godina Louis je započeo i svoj rad na unapređivanju fotografskih ploča. Tada su u uporabi, kao jedini fotografski medij, bile isključivo takozvane „mokre“ fotografske ploče, koje su bile prilično nepraktične, ponajviše zbog činjenice da su odmah po ekspoziciji zahtijevale tretman u tamnoj komori. Tek 1870-ih, na tržištu su se pojavile prve, znatno praktičnije „suhe“ ploče, koje je Louis Lumière unaprijedio, i koje su, u toj izboljšanoj verziji, postale poznate kao ploče „s plavom etiketom“. Takav superiorni proizvod imao je itekakva tržišnog potencijala, pa su braća, zahvaljujući financijskoj podršci oca, počela 1882. te ploče proizvoditi masovno. Već sljedeće godine otvorili su tvornicu u Lyonu, pod imenom Antoine Lumière i sinovi. Kako je ploča „s plavom etiketom“ vrlo brzo postala popularna među fotografima, proizvodnja se do 1886., s tisuću komada godišnje popela na milijun, a do 1894. na čak 15 milijuna komada godišnje!
Tekst: Velimir Cindrić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
