Pet minuta vožnje od centra Woodstocka, u lipnju 2014. vrata je otvorio Hotel Dylan, osebujni butik hotel, koji svoje ime duguje slavnome kantautoru
Sunčan je i topao ljetni dan 29. lipnja 1966. i Bob Dylan na svojem brzom i laganom motociklu marke Triumph Tiger 100 od 500 kubika vraća se kući u Woodstock sa sastanka sa svojim menadžerom Albertom Grossmanom. Grossman živi u obližnjem West Saughertiesu, pa je povratak kratak i ugodan. Dylan dobro poznaje lokalne ceste, jer sporednim prometnicama Catskill Mountainsa, brdovitog područja oko mjesta Woodstock, motociklom često luta već godinu dana, otkad se u taj kraj preselio iz njujorškog Greenwich Villagea. No, upravo ta jednostavna ljetna vožnja pretvara se u noćnu moru – popularni kantautor odjednom, na ulazu u Woodstock, iz neobjašnjenog razloga pada s motocikla, lomi nekoliko vratnih kralježaka i dobiva gadne ogrebotine po licu, glavi i tijelu. U pomoć mu priskače supruga Sara Lownds, koja vozi iza njega u automobilu, a ozljede su utvrđene u bolnici Middletown.
Neposredno nakon nezgode, sve je zaogrnuto velom tajne i sve se doima čudnim i misterioznim, s obzirom da kola hitne pomoći nisu pozvana, a Dylan nije hospitaliziran. Naravno, kreću različite glasine, od kojih je najdrastičnija ona koja kaže da se popularni kantautor nalazi između smrti i trajne ozljede mozga… Dylanov menadžer otkazuje najavljene koncerte i predviđenu turneju, a sam Dylan poduzima još veći korak unatrag – potpuno izlazi iz svoje uloge rock zvijezde i povlači se u tihi život svoje mlade obitelji. Za neke i nimalo čudno, s obzirom na to da je iza njega pet godina bespoštednih višemjesečnih turneja, snimanja jednog albuma za drugim, luđačke borbe s navalom novinara i zaluđenih poklonika te općenito vrtoglavi ritam poznate osobe koja živi između limuzina, garderoba, pozornica i zračnih luka.
„Imao sam motociklističku nezgodu i bio ozlijeđen, ali sam se oporavio. Istina je da sam se htio maknuti iz situacije pune konfuzije i stresa. Rođenje djece potpuno me promijenilo i odvojilo od svega i svih koji su me okruživali“, piše Dylan u svojim memoarima „Chronicles“, opisujući svoje povlačenje u mir i tišinu Woodstocka. Tu će se iduće godine, da bi bio bliže Dylanu, preseliti i njegov prateći sastav The Hawks (vrlo brzo izmijenit će ime u The Band) te zajedno s njim, u ljeto 1967., u podrumu kuće koju će iznajmiti, snimiti više od stotinu pjesama, što su se pojavile na kultnom albumu „The Basement Tapes“, a potom i svoj debi album „Music From The Big Pink“ (vidi okvir).
Točno 48 godina poslije, na Maverick Roadu, 15-ak minuta vožnje od Streibel Roada na kojem je Dylan pao s motocikla, desetak minuta od njegova doma na Byrdcliffe Roadu i oko pet od centra Woodstocka, vrata je u lipnju 2014. otvorio Hotel Dylan, novi, osebujni butik hotel, koji svoje ime duguje slavnome kantautoru. Sve je zasluga čovjeka po imenu Paul Covello, koji je godinu dana ranije kupio odavno zatvoreni restoran Black Bear, kao i nekoliko pridruženih zgrada na istome posjedu, te zamislio nešto što će biti i više od hotela. Angažirao je njujorški dizajnerski (i bračni) dvojac Cortney i Robert Novogratz i zajedno s njima u godinu dana stvorio mjesto u koje su nagrnuli ljubitelji glazbe, posebno Dylana i The Banda, ali i poklonici planinarenja i pecanja te građani New Yorka u bijegu od nesnosne vrućine Manhattana. Iako je Woodstock, grad u Ulster Countyju države New York (5884 stanovnika, dva sata vožnje udaljen od New York Cityja), najpoznatiji kao mjesto u čijoj se blizini 1969. održao legendarni festival (vidi okvir), mnogim Njujorčanima koji tamo imaju vikendice ili se ljeti dolaze rashladiti na svježem zraku Catskilla, to je mjesto za odmor, relaksaciju, športske aktivnosti, poput planinarenja i skijanja, uživanje u živoj glazbi i dobroj hrani.
Woodstock, kojeg okružuju zelene šume pune medvjeda, jelena i ostale divljači, kao i slikoviti potoci, pogodni za kupanje i pecanje, danas je idilično mjestašce s mnoštvom malih trgovina i butika, restorana i kafića, gdje se uživa u opuštenom životu, lokalnoj narodnoj umjetnosti, pa čak i pomodnom feng shuiju. Woodstok je još od konca 1820-ih jedna od većih zajednica umjetnika, slikara, pisaca i glazbenika, što mu je i priskrbilo mit koji će se savršeno uklopiti u hipi svjetonazor te postati savršeno mjesto za veliki glazbeni festival djece cvijeća.
Osim Boba Dylana i članova The Banda, u Woodstocku su živjeli i Jimi Hendrix i Van Morrison, dok danas tamo svoju bazu imaju glumci Uma Thurman, Jane Fonda, Ethan Hawke i Jennifer Connelly, koje se često može sresti na njegovim ulicama. U sve se savršeno uklopio Hotel Dylan, nastao kao rezultat Covellove slučajne ideje.
– Svaki vikend, na putu iz New Yorka do naše vikendice u Woodstocku, supruga i ja prolazili smo pored dvokatnice iz 70-ih. Zar to ne bi bilo savršeno mjesto za hotel, rekao sam joj. To bi bilo idealno za Njujorčane koji traže mirni vikend s ugodnim provodom – prisjeća se Covello, koji je, našavši zainteresiranog poslovnog partnera, ideju brzo sproveo u stvarnost. Ubrzo je počela temeljita rekonstrukcija i u sporednoj je zgradi uređeno 11 soba živih boja, koje su maštovita, moderna interpretacija boemske prošlosti grada, a nazvane su u čast poznatih glazbenika vezanih uz kraj. Soba „The Jimi“ nalazi se odmah do one po imenu „The Roadies“, a „The Van“ do „Hippie Chick“. Veličanstveni apartman, najveći prostor u hotelu, sasvim primjereno, posvećen je sastavu „The Band“. Sve su sobe svijetle, udobne i odišu onime što domaćini nazivaju „boemskom sofisticiranošću“.
Bračni par Novogratz osmislili su ih s krevetima od recikliranog drveta i željeza, zidovima oslikanim uzorcima strelica koje upućuju na bogatu indijansku prošlost Woodstocka, ukrašene rock posterima Elliotta Landyja, službenog fotografa festivala Woodstock (autor čuvene fotografije Banda za album „Music from Big Pink“) te opremljene starinski dizajniranim gramofonima marke Crosley. Pri tome, sve su sobe različite, s lijepo dizajniranim namještajem, antiknim predmetima te mnoštvom zabavnih elemenata, poput kolekcije igara, folk-art jastuka i tepiha, svjetiljaka u obliku majmuna, staklenih zdjela punih šarenih bombona, bojica za crtanje te kolekcije gramofonskih ploča.
Sve sobe (dvokrevetna od 189 dolara) gledaju na središnju tratinu s ping-pong stolom, visećim ležaljkama i dvije logorske vatre, sve osmišljeno za spontano druženje i zabavu. U sobi za doručak (muffini, voće i pahuljice od integralnih žitarica) gosti mogu kupiti Landyjeve slavne fotografije iz Woodstocka, kao i portrete glazbenika i sastava koji su nekada tu živjeli ili još žive. Sala ujedno služi i kao biblioteka i izložbeni prostor lokalnih folk-art umjetnika.
– Zamislili smo luckasto mjesto gdje bi ljudi mogli boraviti u slikovitom okružju, slušati sjajnu glazbu, pojesti hamburger, pijuckati pivo iz neke od lokalnih mikropivovara i jednostavno se opustiti. Zapravo, željeli smo mjesto koje bi posjetiteljima Woodstocka preporučili sami njegovi građani – kaže Covello.
Da bi to u potpunosti ostvario, Covello sada planira urediti dvokatnu zgradu bivšeg restorana Black Bear. U prizemlju je predviđen restoran s barom, a na katu će se nalaziti glazbeni prostor za intimne, akustične koncerte.
– Nadam se da će taj prostor, osim brojnim lokalnim glazbenicima, postati obvezna postaja i svih glazbenika na turneji Istočnom obalom. Znate, u svemu nas je inspirirao film „Kraljevstvo izlazećeg mjeseca“ Wesa Andersona i njegov eklektični stil, dijelom američki, a dijelom „indie chic“. No, sve je tu podređeno mjestu na kojemu se nalazimo – Woodstocku, njegovoj glazbi i jedinstvenu ugođaju. Nije bez razloga slogan našeg hotela „Love. Peace. Stay.“ – zaključuje Paul Covello.
Tri dana mira i glazbe
Čuveni Woodstock bio je trodnevni vikend festival (protegao se i na četvrti dan) održan od 15. do 18. kolovoza 1969. na farmi krava Maxa Yasgura u gradu Bethel, 69 kilometara jugozapadno od Woodstocka. Događaj se drži ključnim u povijesti popularne glazbe i središnjim za generaciju kontrakulture uopće. Organizirala su ga četiri mladića (najstariji 27 godina), a prvotno je zamišljen kao dvodnevni festival za 50.000 ljudi u industrijskom parku u mjestu Wallkill, a svrha mu je bila namicanje sredstava za gradnju glazbenog studija u kojem bi snimali rock glazbenici iz države New York. Festival je od početka pratila loša sreća. Najprije su građani Wallkilla odbili ugostiti „drogirane hipije“ i zabranili koncert, pa se mjesec i pol prije početka festivala moralo pronaći novo mjesto za njegovo održavanje. Zbog toga su patili i pregovori s glazbenicima koji su trebali nastupiti, a dobrano je kasnilo i osiguravanje čitave infrastrukture, pogotovo što je broj očekivane publike narastao na 200.000. Na kraju je sve kolabiralo zbog pola milijuna mladih koji su se pojavili na Woodstocku, od kojih su mnogi ušli bez karte. Koncerti su ipak počeli na vrijeme, s nastupima Richieja Havensa, Joan Baez, Santane, Grateful Deada, The Who, Jimi Hendrixa i mnogih drugih. Naposljetku, iako se u redu za vodu čekalo po pola sata, a za WC barem sat, Woodstock Festival bio je vrlo uspješan, a uporaba droga, seks, golotinja i blato u kojem se sve zbivalo (vikend je bio prilično kišovit) ušli su u legendu…
Albumi iz Woodstocka
Najvažniji studijski album snimljen u Woodstocku je „The Basement Tracks“ Boba Dylana i skupine The Band, a realiziran je 1967. u podrumu zgrade nazvane „Big Pink“, koju su iznajmili članovi Benda. Pjesme na tom albumu inicijalno su zamišljene kao demo snimke za druge izvođače. Tako su hitove s njima postigli Julie Driscoll i Brian Auger Trinity („These Wheels on Fire“), The Byrds („You Ain’t Goin’ Nowhere“, „Nothing Was Delivered“) te Manfred Mann („Mighty Queen“). Ipak, 1975. etiketa Columbia izdala je izbor snimljenih pjesama kao dvostruki LP „The Basement Tapes“, jer su se pjesme ionako već pojavile na više bootleg (ilegalnih) albuma što je kulminiralo peterostrukim CD bootlegom nazvanim „The Genuine Basement Tapes“ (svih 107 snimljenih skladbi i alternativnih izvedbi). U studenome 2014. definitivna verzija pojavila se i službeno u izdanju „The Basement Tapes Complete: The Bootleg Series Vol. 11“ (6 CD-a, 138 pjesama). Samo nekoliko mjeseci nakon što su s Dylanom snimili skladbe s tog albuma, The Band je u istom podrumu snimio svoj debi album „Music from Big Pink“, drugi najvažniji album ikada snimljen u Woodstocku i jedan od najvažnijih u povijesti rocka.
Piše: Tomo Will
Tekst objavljen u Jet Set magazinu broj 138
