Iron Maiden, Metallica, AC/DC, Judas Priest, Guns ‘N’ Roses i Tool – šest je bendova koji su početkom listopada nastupili na Power Trip festivalu u gradiću Indio u Kaliforniji
Povijest nas je nečemu naučila: u glazbenom svijetu sve je moguće ako netko nekad negdje plati dovoljno novaca ili pošalje ponudu druge vrste koja se ne odbija. Događali su se nevjerojatni reunioni, bendovi i izvođači dizali su se iz „mrtvih“ (neki i doslovno, pa su uz bend pjevali kao hologrami), vraćali se iz zaslužene mirovine. Dugo se čekalo na ponovna okupljanja bendova kao što su Led Zeppelin, Police, Guns N’ Roses, The Who ili Pink Floyd. Svi su oni u jednom trenutku rekli – „OK, idemo to onda ponovno napraviti, pa makar bilo zadnji put u životu.“
Sva pažnja takvoga tipa u zadnje je doba najviše usmjerena na grupu ABBA, koji su, čini se, jedini odoljeli izdašnim ponudama od stotina milijuna, čak bliže milijardi eura. Međutim, ponekad novac nije presudan, nego se moraju poklopiti neke druge, nama možda nepojmljive, a njima savršeno logične okolnosti koje novac ne može platiti. ABBA je 2021. izdala potpuno novi autorski album „Voyage“, a u svijetu su sve glasnija govorkanja kako nije bilo šanse da na ovogodišnjem natjecanju za pjesmu Eurovizije pobijedi itko drugi osim predstavnika Švedske. Ne zato jer je pjesma nešto pretjerano dobra, već zato što nitko nije htio biti sukrivac ako se na 50. godišnjicu prve pobjede grupe ABBA na Euroviziji to natjecanje ne održi u Švedskoj. I samim time da propadne šansa da se grupa ABBA ponovno okupi, pa barem na pet minuta i da u show programu izvedu „Waterloo“…
Na svijetu postoje ljudi koji snove milijuna drugih pretvaraju u spektakularne događaje i fascinantna iskustva koji se zbivaju samo jednom u životu. U svijetu glazbe, u dobroj staroj Europi, to je svakako nevjerojatni Glastonbury festival u Engleskoj koji se prvi put održao davne 1970. godine. Ovaj festival je u svojoj fantastičnoj povijesti više puta priredio šokantne nastupe koji su ponekad graničili s nevjerojatnim. Ono što je važno za ovu priču je podatak da su na ovom festivalu nastupali izvođači za koje nitko nikad ne bi rekao da će više ikad nastupati, a ti njihovi performansi dogodili su se samo na tom festivalu i nigdje više. Bendovi i izvođači koji nisu bili niti na turnejama, niti su imali planove igdje drugdje svirati, dolazili su na Glastonbury s punom produkcijom, što je noćna mora za bilo koga tko je tako nešto odlučio financirati. Na čuvenom Pyramid Stageu zbilo se toliko nezaboravnih trenutaka da bi ih se sad moglo tek površno nabrajati, međutim još i danas su živa sjećanja na nezaboravni Blur reunion show odnosno koncert Patti Smith iz 2015. kada se na pozornici, slaveći osamdeseti rođendan, pojavio Dalaj Lama iznenadivši svih 210 000 posjetitelja i poslavši im posebnu poruku koju će pamtiti cijeloga života. Ove godine na glavnu festivalsku pozornicu odlučio se vratiti i Elton John koji se već polako povukao u mirovinu, a britanski mediji glasno šapuću da bi Pyramid stage u skorije vrijeme mogao okupiti Oasis, Spice Girls, pa čak i Pink Floyd koji zadnjih godina kategorički odbijaju svaku ponudu za ponovnim okupljanjem.
S druge strane oceana, u SAD-u, Coachella Valley music and arts festival koji je s održavanjem započeo 1999. godine, osvojio je odmah i Pollstarovu nagradu Music festival of the Year. Očigledno je to bio jasan znak da se rodio festival koji će u dolazećim godinama dominirati u svakom pogledu. Od svog osnutka pa do danas, za najbolji festival nominiran je nevjerojatnih dvadeset puta, a nagradu su osvojili u 14 navrata, od čega čak osam godina za redom (od 2006. do 2013.). Od početnih 37 000 posjetitelja dogurali su do nevjerojatnih 579 000 (2014. godine), a prosjek je blizu 250 000. Sasvim dovoljno da organizator ima dobro financijsko pokriće za nevjerojatne nastupe i bendove koji jednostavno stoje u redu ne bi li zasvirali na ovom kalifornijskom festivalu koji se održava u gradiću Indio na lokaciji Empire Polo Club. Organizatori Coachella Valleya, kompanija „Goldenvoice“ (koju su osnovali Paul Tollett i Rick Van Santen), vrlo brzo su shvatili da su oni ti koji naočigled svih mijenjaju tijek glazbene povijesti i spremno su preuzeli ulogu kreatora jednog novog događanja koji će svojom ekskluzivnošću i epskim razmjerima biti nešto o čemu će se pričati dugi niz desetljeća. No, za to nisu ni mogli, ni htjeli koristiti uhodani Coachella brend, stjecište svih „celebova“, festival na kojeg svatko tko drži do sebe jednom mora otići, nego su, koristeći Coachella infrastrukturu, partnere, promocijske kanale i čuvenje, odlučili napraviti još nešto posebnije…
Tako je nastao Desert Trip festival održan 2016. godine koji je, kada su zakolale glasine da će se dogoditi, izazivao podsmijehe. Nitko nije vjerovao kako netko na jednom mjestu može okupiti tako velike izvođače te da će sve ostati samo na pukoj maštariji. Međutim, prevarili su se… Bob Dylan, The Rolling Stones, Neil Young, Paul McCartney, The Who i Roger Waters doista su zasvirali na istoj pozornici i to ne samo jednom, već dvaput, dva tjedna za redom. Najveći glazbeni blog na svijetu Stereogum, u šali je taj festival nazvao Oldchella, referirajući se pritom na broj godina svih izvođača na festivalu. Desert Trip odmah je ušao u sve glazbene anale, a njegov organizator Paul Tollet već je tad znao da to nije jedina stvar takvog tipa koju će napraviti. Kako i ne bi, kada je po istraživanju New York Timesa, prosječna potrošnja na festivalu po posjetitelju bila preko 1000 dolara u vikendu održavanja. I to ne uključujući festivalsku ulaznicu koja se kretala od minimalnih 435, pa sve do 1690 USD za bolja mjesta.
Na festivalu se dogodio niz nevjerojatnih momenata. Rolling Stonesi su tako svirali pjesmu Beatlesa Come Together, dok je Paul McCartney tijekom izvedbe pjesme FouFiveSeconds’ na pozornici ugostio Rihannu. Pozvao je i Neil Younga da skupa s njim po prvi puta ikad izvede Why Don’t We Do It In The Road i A Day In The Life. Sve skupa, na oduševljenje fanova, rezultiralo je zajedničkom izvedbom pjesme Johna Lennona Give Peace A Chance. Bob Dylan na pozornicu je došao samo dan nakon što je osvojio Nobelovu nagradu za književnost, pa je to bio dodatni razlog za proslavu. Roger Waters je pak iskoristio svoj nastup da u negativnom tonu izrazi svoje mišljenje o kandidaturi Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, te da, s druge strane, da svoju potporu Palestincima u konfliktu s Izraelom. U vrijeme kada se direktor „Goldenvoicea“ Paul Tollett počeo upuštati u spomenute „once in a life time“ projekte, oko Coachella festivala počele su se pojavljivati kontroverze, pa se njegovo soliranje može gledati i iz te perspektive. Naime, vlasnik Coachella festivala, Philip Anschutz, čija je tvrtka Anschutz Entertainment Group iliti skraćeno AEG u 2001. kupila pedeset posto dionica tvrtke Golden Voice za oko 7 milijuna dolara, našao se u medijski doista nezgodnoj situaciji. Naime, pojavila su se izvješća da je ovaj desno orijentirani tajkun učestalo donirao novce anti-LGBT ekstremističkim grupama i anti-marihuana grupama. Ta je kontroverza bitno naštetila imidžu festivala, te su mediji i fanovi pozivali na njegov bojkot.
Tollet u svojim medijskim izjavama nije baš dijelio stavove vlasnika, a njegovu kasniju ispriku smatrao je nedovoljnom i šabloniziranom. Smetalo ga je što je na početku afere Philip Anschutz sve negirao i nazivao lažnim vijestima, te se pritom prisjetio savjeta Billa Gatesa kako ništa, pa čak ni festival tako unosan kao Coachella, nije nepotopivo. Naime, Bill Gates je, posjetivši Coachellu u svom prvom dojmu izjavio da je festival tako fantastičan da može trajati vječno, da bi već nekoliko sekundi kasnije počeo na prstima ruke nabrajati kojih pet stvari bi ga mogli istog trena dokrajčiti.
Danas 83-godišnji tajkun Philip Anschutz širio je bogatstvo stečeno u naftnom biznisu na mnoge druge poduzetničke grane. Iako se često opisuje kao suzdržan prema medijima, jer rijetko daje intervjue, o njemu se tijekom godina naširoko izvještavalo zbog njegove uloge vodećeg sponzora konzervativnih inicijativa. Međutim, i Anschutz ima svojega asa u rukavu zbog kojega rijetko koji svjetski popularni glazbeni umjetnik ima petlju okrenuti se protiv njega i pozivati na bojkot. On naime ne posjeduje samo „Goldenvoice“, već i upravlja dvoranama koje sveukupno drže gotovo 70 posto prodaje svih ulaznica na svijetu, prema podacima uvijek točnog Pollstar magazina. Taj popis uključuje, primjerice, londonsku O2 Arenu, Staples Center u Los Angelesu, te njujorški Brooklyn Barclays Center. Osim toga, vlasnik je još nekoliko velikih festivala, sportskih klubova kao što su, primjerice, Los Angeles Kings (NHL) i Los Angeles Lakers (NBA) itd. Također, vodi turneje izvođača poput Taylor Swift i Justin Bieber te se čini da ne postoji mjesto na glazbenoj sceni u koje se nije infiltrirao.
Piše: Stjepan Juras
Foto: FLICKR
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
