Kada se spomene golf na filmu, prosječnome filmoljupcu odmah na pamet padne lik Bonda, Jamesa Bonda. Kako je ovaj Flemingov junak špijunskih romana i glamuroznih akcijskih filmova tijekom svoje celuloidne karijere, uz rješavanje svjetskih političko-obavještajnih zavrzlama, morao izgraditi i svojevrstan uvjerljiv lik, spisatelj, scenaristi i redatelji dali su si truda osmisliti i Bondovo dokoličarenje. Naravno da je, poradi svoje posvemašnje prezauzetosti, jadni James svoje hobije morao stisnuti između brojnih akcija, a, često, i za njihova trajanja. Svima su dobro poznate Bondove sklonosti skupim i brzim automobilima, ronjenju u egzotičnim morima, skijanju u mondenim svjetskim zimovalištima, ali i golfu – tek da se osim one robusne, otkrije i njegova otmjenija strana. Uz sav taj mukotrpan rad i hobije, Bond je morao i kockati, ispijati martinije te udovoljavati željama nebrojenih, što dobroćudnih, što zlih žena, što mu je, istini za volju, dobro polazilo za rukom.
U vrijeme dok je lik kozmopolitskoga Jamesa tumačio Sean Connery, kao Škot i privatno vrstan igrač golfa, barem za ovu aktivnost redatelji nisu morali angažirati dublere. Golf je, filmašima, oduvijek bio zahvalan šport, jer uz njega su, za razliku od većine drugih, likovi mogli voditi zanimljive dijaloge uz stalno mijenjajuću prirodnu pozadinu, gdje su i direktori fotografije mogli doći na svoje. Uz golf su se tako, na filmskome platnu, dogovarali poslovi i ubojstva, svađalo se, ali i zavodilo. Golf se, nadalje, u slučajevima prezaposlenih menadžera, često morao, naravno uz dijaloge, vježbati i u uredu – barem onaj segment preciznosti igre na greenu. Na tratini se, za one sklone fizičkome humoru, moglo događati svašta: nespretno udaranje palicama, slijetanje loptice na glavu ili pogodak u oko, a da peripetije s golf cartom i ne spominjemo…
Svoj ulaz u celuloidni svijet fantazije golf je doživio u filmu “Space Jam” (1996.), gdje čuvenog košarkaša Michaela Jordana, inače u privatnome životu pasioniranog golf-igrača, u njegovu jedinom pojavljivanju na filmu, gdje igra samoga sebe, za vrijeme jedne igre otmu crtani junaci i kroz golf-rupu odvedu u svoj svijet, kako bi im pomogao odigrati odlučujuću košarkašku utakmicu. No, za razliku od ovih filmova gdje je golf tek jedan od poligona za razne aktivnosti, postoje filmovi koji golf povezuju s umjetnošću, stavljajući ga u kontekst ljudskih sudbina i života. U filmu Roberta Altmana, “Sve njegove žene” (Dr. T And The Women, 2000.), ginekolog (Richard Gere), vrlo popularan kod svojih pacijentica, nađe se u ljubavnoj vezi sa svojom instruktoricom golfa (Helen Hunt), u vrijeme dok je njegova supruga hospitalizirana zbog gubljenja razuma. S obzirom da se radi o Altmanovu filmu, ovdje se, naravno, događa puno više. Radi se o galeriji likova čiji međuodnosi dovode do kreativnih improvizacija, a rezultat svega je bogata i živopisna studija karaktera, dobro poznatog ljubiteljima opusa ovog redatelja. Pored užasne gužve i zbrke frustriranih, blaziranih, dokonih i klimakteričnih žena u njegovoj čekaonici, kao i problematičnih i poremećenih odnosa u obitelji, Richard Gere, uz stalnu prezaposlenost, ipak nalazi vremena igrati golf uz asistenciju instruktorice. Tijekom instruktaže vode se intrigantni i dvoznačni razgovori o golfu i životu.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
