Moja je volja… – tim je riječima 1857. car Franjo Josip započeo ukaz za gradnju Ringstrasse, kružne ulice što opasava najuže središte Beča, a koja je imala zamijeniti stare gradske obrambene zidine. Čim je 1865. dovršena ta elegantna ulica, danas popularno poznata kao Ring, plemstvo i bogati građani odmah su požurili graditi raskošne palače uzduž te veličanstvene avenije, koja je ubrzo dobila nadimak „Lord prstenastih ulica“ te se u novije doba upisala na listu svjetske kulturne baštine.
Točno 150 godina poslije otvorenja Ringa, u jeku proslave njegova stoljeća i pol, Florian Weitzer otvorio je vrata jedne nove gradske institucije na adresi Schubertring 9 (Ring je podijeljen na devet dijelova), pod primjerenim imenom Grand Ferdinand Hotel, a sve u namjeri da oživi bečku eleganciju najsjajnijih dana Ringstrasse.
– Sve što u životu radite može biti učinjeno lijepo, a sve što gradite, može biti lijepo izgrađeno. Ali, ljepota ni u kom slučaju nije stvar novca ili dizajna, niti natjecanje u kreativnosti. Ona je jednostavno stvar osobnog stava, načina na koji gledamo na svijet – kaže nam Florian Weitzer, vlasnik malog obiteljskog hotelskog lanca sa sjedištem u Grazu, koje osim tamošnjih klasika – hotela Weitzer, Wiessler i Daniel, danas uključuje i dvije bečke adrese – Daniel Vienna i novi Grand Ferdinand.
Uopće ne čudi da je Weitzera privukla Ringstrasse. Taj autor vrlo osebujnih i inovativnih hotela oduvijek je na bečku scenu želio dovesti novi glamurozni hotel po prihvatljivim cijenama. Njegova ostala četiri hotela već su dokazala da je iznimno vješt u razigranom kombiniranju povijesnih temelja s dobrim idejama pri stvaranju pristupačnih suvremenih kompozicija, pa je bilo logično da se taj inovativni hotelijer upiše i na listu slavnih imena hotelskoga biznisa, koja se na Ringu ispisuje još od Velike svjetske izložbe u Beču 1873.
Sa svojih 188 soba i tri restorana, Grand Hotel Ferdinand, smješten u samome središtu Beča, kombinira ljepotu i užitke prošlih vremena s najudobnijim suvremenim blagodatima, pobire titule u različitim kategorijama među okolnom konkurencijom, od kojih nimalo nevažna nije ona najpovoljnije cijene za hotel s četiri zvjezdice (počinje od 153 eura za dvokrevetnu sobu).
Naime, iznimno skladnu cjelinu tu krase ekstravagantni detalji – od vrtne oaze i raskošnih kristalnih lustera do otvorenog bazena na krovu (jedini takav u središtu Beča) i mogućnosti najma hotelskog oldtimer Jaguara ili novog Maseratija (vidi okvir). Hotel nudi i tri restorana – klasični Grand Ferdinand i demokratični Gulasch & Champagne u prizemlju te Grand Étage na posljednjem katu (vidi okvir). Sve zajedno, atrakcije koje su zgradu neobične povijesti pridružile tradicionalnim ljepoticama s Ringa. Kažemo neobične povijesti, jer je na mjestu gdje se danas nalazi Grand Ferdinand nekada stajala prekrasna palača, uništena tijekom posljednjih dana Drugoga svjetskog rata. Mjesto je bilo prazno do 50-ih, kada je izgrađena zgrada s uredima jedne štajerske tvrtke. Tvrtka je poslije iselila, a u nju ušao ured Austrijske tajne službe.
Upravo stoga vam danas niti mnogi stari Bečani ne znaju reći što je nekada bilo na tome mjestu. Naime, tajna je služba radila vrlo diskretno, u zgradu je rijetko ulazio, a prozori su uvijek bili zatvoreni. Samo su u prizemlju povremeno radile neke trgovine i galerije, koje su brzo smjenjivale jedna drugu. Naposljetku, zgrada je došla u privatno vlasništvo, a vlasnici su prije pet godina odlučili namijeniti ju za hotel. Tu je na scenu stupio Florian Weitzer, pa se njegova ideja o novom luksuznom hotelu na Ringu počela pretvarati u stvarnost. Fasada zgrade, „zlatni“ ulaz i mramor u predvorju Grand Ferdinanda zaštićeni su spomenik kulture, ali sve osim toga poprilično je izmijenjeno da bi se zgrada mogla preobraziti u suvremeni hotel. Gradnja je počela u proljeće 2014. i dovršena prošle godine, točno na vrijeme za proslavu jubileja Ringstrasse.
Dakako, odluka vlasnika nije bila slučajna, jer se Grand Ferdinand nalazi na najelitnijem potezu Ringa, nastavku Kärntner Ringa, gdje je zgusnuto najviše legendarnih bečkih hotela, poput Imperijala, Bristola, Grand Hotela, Korsa… Danas je Grand Ferdinand jedini hotel na Ringu u austrijskom obiteljskom vlasništvu, jer su svi ostali podružnice velikih hotelskih lanaca. Pedantni čitatelj tu bi mogao skrenuti pozornost na činjenicu da je i Hotel Sacher u obiteljskome vlasništvu, ali bi smetnuo s uma da se, iako ga od tog statusa dijeli samo nekoliko desetaka metara, zapravo ne nalazi na Ringu, već u Philharmonikerstraße…
Sobe u Grand Ferdinand Hotelu podijeljene su u pet kategorija, a svaka je uređena vrlo elegantno, sa svime što zahtijeva suvremeni komfor, ali i detaljima koji cjelini daju dušu. Primjerice, prekidači i utičnice su keramički (dizajn s konca 19. stoljeća), a debele staklene pregrade tuša podsjećaju na podrijetlo zgrade iz 50-ih. Koncept boja u sobama uklapa se u elegantnu međuigru starinskih oblika zaglavlja kreveta i okvira ogledala u bijeloj boji, tamnih parketa na podu i toplih sivih tonova zidova. Okrugli kožni okviri ogledala iznad umivaonika (kupaonice su integrirane u sobe) klasični su dizajn tvrtke Gubio, izrađen u stilu modernističkog arhitekta i dizajnera interijera Jacquesa Adneta, dok detalji poput sklopivih bijelih drvenih sjenila na prozorima skladno upotpunjuju kompoziciju.
Čak su i standardne sobe opremljene udobnim king-size krevetima i kišnim (jungle) tuševima. Nešto veće i ekstravagantnije su sobe kategorije „standard+“, koje sadržavaju i zelene kožne sofa-ležaljke i šampanjske barove, napunjene bocama francuskog Mumma. Kategoriju više zauzimaju sobe klase „business“, nadopunjene i pisaćim stolovima. Hotelski apartmani na najvišem katu već su čitava simfonija luksuznih elemenata. Zbog smještaja na sedmome katu, domaćini ih nazivaju i „sedmim nebom“, što nije nimalo pretjerano, kad se uzme u obzir da imaju i art nouveau ogradama oivičene privatne terase, s kojih se pruža fascinantan pogled na Ringstrasse i bečke krovove. Iz 103 četvorna metra prostranoga Grand Suitea (3000 eura za noć), s walk-in ormarom i terazzo podom kombiniranim s parketom, pogled seže čak i do Riesenrada u Prateru, a apartman ima i privatni pristup krovnoj terasi na Grand Étageu.
Grand Etage, raskošni krovni kat, čiji prozori s jedne strane gledaju na središte Beča i Stephansdom, a terasa s druge strane pruža savršen pogled na Ringstrasse i gradsku panoramu od Riesenrada, preko dvorca Belvedere do Schwarzenbergplatza i Karlskirche, otvoren je isključivo za hotelske goste (tu se služi raskošni doručak) i članove kluba (zasad više od 400 članova, godišnja članarina 500 eura). Na toj etaži nalazi se i restoran s međunarodnom kuhinjom (vidi okvir) te mali otvoreni bazen, iz kojega kupač može uživati u pogledu na panoramu Beča.
– Sve svoje hotele nastojim lišiti dosade i bezrazložne staloženosti. Umjesto toga, potežem za tradicionalnom ljepotom i različitim užicima, da bih stvorio ozračje bezvremenske elegancije. Tu sam nastojao podsjetiti na eru Ringstrasse, doba kada se Beč pretvorio u sofisticirani europski grad. To je bilo vrijeme kada se težilo savršenstvu u svemu. I cilj Grand Ferdinanda jest također stvoriti savršenu cjelinu čija je veličanstvenost rezultat pomno promišljenog rasporeda elemenata. Željeli smo da se plemeniti sklad širi na svaki aspekt hotela, od uređenja interijera do kuhinje, od raskošnih ručno rađenih lustera tradicionalne bečke tvrtke Lobmyer, preko Thonetovih stolaca do šampanjskih barova u sobama. Sve za pravi doživljaj profinjenog Beča – zaključuje Florian Weitzer.
Restorani: trojac za svačiji ukus i džep
Tijekom svoje bogate imperijalne povijesti, austrijska je kuhinja u svoj repertoar upila mnoge utjecaje – od onih sjeverne Italije do Mađarske i Češke.
Stoga je bilo sasvim logično da glavni hotelski restoran, nazvan jednostavno Grand Ferdinand Restaurant, svoj jelovnik posveti upravo tradicionalnoj austrijskoj te, posebno, bečkoj kuhinji. Taj lijepi lokal, kojeg krasi pod od keramičkih pločica, raskošni lusteri i Thonet stolci, služi à la carte doručak, ručak i večeru, kao i poslijepodnevnu kavu, čaj i kolače. Ima zaseban ulaz s Ringa, a u vrlo kratko vrijeme postao je popularan među Bečanima, što je za domaćine iznimno važno, jer ako gosti hotela znaju da restoran posjećuju lokalni stanovnici, zasigurno će i sami poželjeti u njemu jesti.
O ponudi restorana brine chef Siegfried Wolfram, koji ističe da su forte njegova jelovnika različiti rezovi kuhane govedine, poput Tafelspitza i Schultersherzela u krepkoj goveđoj juhi te s pržencem s goveđom koštanom srži, uz različite priloge (26 eura), sve posluženo s kolica, gdje konobar meso reže pred gostom.
– Specijaliteti su nam Kaisersuppe, jaka tradicionalna teleća juha s brizlom i jezikom i Popečci à la Metternich, spravljeni od mljevenog mesa nekoliko najfinijih telećih komada mesa, s jajetom na vrhu i posluženi sa špinatom. Radi se o originalnom receptu iz 1814. i jednom od omiljenih jela princa Metternicha.
Među desertima posebno predlažem Veilchensorbet à la Sisi i Tartlet od kupina s umakom od karamela – kaže Wolfram.
Osim Grand Ferdinand Restauranta, hotel nudi i lokale Grand Étage i Gulasch & Champagne. Grand Etage poslužuje međunarodnu kuhinju široka raspona – od juhe od jastoga, preko jela od tjestenine i salata do hamburgera, odrezaka i sendviča. Osim toga, tu se uz pogled na grad s visine može uživati i u poslijepodnevnome čaju ili kavi, uz bečke slastice.
Gulasch & Champagne je, pak, mali ugodni bistro (11:00-00:30), u kojem se za male novce mogu kušati lokalni specijaliteti, poput Leberkäsea, spravljenog autentično bečki od konjetine, gulaša, kuhane govedine, hrenovki, debrecinki… Osam eura namjerniku će osigurati fini gulaš i pivo, što će znati cijeniti gost s manjim budžetom.
Orient Express u Grand Ferdinandu
Florian Weitzer želio je da doživljaj Grand Ferdinanda bude dostupan i onima s manjim putnim budžetom, pa je osmislio elegantni prostor s osam kreveta na kat, po cijeni od samo 30 eura za noć po osobi. Čitav prostor, smješten na polukatu hotela, uređen je u elegantnome stilu Orient Express vlaka.
Po Ringu sa stilom
Tijekom 50-ih i 60-ih, u vrijeme kada je na mjestu današnjega Grand Ferdinand Hotela bilo sjedište štajerske tvrtke Veitscher Magnesitwerke, jedan od njezinih direktora bio je dr. Hans Lauda, djed čuvenog vozača Formule 1, Nikija Laude. Dr. Lauda vozio je službeni automobil tvrtke, crveni Jaguar, danas u vlasništvu hotela. Taj je oldtimer tijekom lijepih dana parkiran pred ulazom u hotel, gdje mu društvo radi jedan drugi ulašteni ljepotan – novi Maserati Quattroporte, oba na raspolaganju gostima hotela. Cijena po danu je 220 eura (prema želji, u cijenu je uključen i vozač), što i nije tako mnogo za vožnju po Ringu u velikome stilu
Tekst: Velimir Cindrić
