Bilbao je doživio brzu metamorfozu od one-hit wondera do zaista nevjerojatno živog grada s mnoštvom izložaba, kazališnih predstava, bogatim noćnim životom i primamljivim restoranima
Mislim da ljude to zanima. Zašto bi inače trošili novac na putovanja da bi razgledali arhitektonska djela? Idu vidjeti Partenon u Atenu, katedralu u Chartresu, sydneysku operu, idu u Bilbao… Nešto ih tamo privlači…- rekao je jednom slavni arhitekt Frank Gehry. Nas je ovaj put privukao – Bilbao. Od kad je utemeljen u 14. stoljeću, taj je grad prošao kroz mnoge uzbudljive mijene, ali niti jedna nije bila toliko drastična i dramatična kao ona koja se zbila u samo šest godina – između trenutka kada je baskijska regionalna vlada predložila zakladi Solomon R. Guggenheim da financira gradnju Muzeja Guggenheim (prema projektu Franka Gehryja), i trenutka kada je ta danas legendarna institucija s fasadom od titana otvorila svoja vrata. Bilo je to prije malo više od dva desetljeća…
Naravno da danas mnogi barataju naoko jednostavnom formulom koja isprepliće uspavani grad – budžet od 100 milijuna dolara, poznato ime svjetske arhitekture i neobičan građevinski materijal, da bi se postigao maksimalan učinak, koji se često zove „efekt Bilbao“, a koji seže znatno dalje od upečatljive građevine i oplemenjivanja grada. No, u spomenuto vrijeme radilo se o vrlo neizvjesnoj avanturi jednog industrijskog grada koji se nalazio na dnu top-ljestvica španjolskih turističkih atrakcija, priznatome arhitektu čiji opus još nije bio ispunjen grandioznim građevinama i dubioznom materijalu s vrlo ograničenim iskustvima primjene u građevinarstvu.
Ipak, vizionarska odluka i formula dali su rezultate, pa je baskijska vlada dobila ono čemu se nadala – i još mnogo više, a Bilbao je svoje ime spojio s pojmom „efekt“, čime se došlo do sintagme kojom danas barataju sva moguća područja ljudskih djelatnosti. Naime, poznavatelji umjetnosti, ljubitelji arhitekture i turisti „opće prakse“ pohrlili su u Bilbao vidjeti začudnu građevinu s projektantskog stola Franka Gehryja, i premašili i najoptimističnija očekivanja. Samo tijekom prve godine muzej je posjetilo više od 1,3 milijuna ljudi, zahvaljujući čemu je Bilbao, naoko niotkud, osvanuo u svim svjetskim medijima kao fenomen i turističko čudo. Ekonomski oporavak posredstvom odvažne arhitekture u međuvremenu je postala nepobitna činjenica, jer Muzej Guggenheim nije samo izmijenio vizuru Bilbaa i privukao turiste, već je promijenio i dušu grada. Sami žitelji danas će vam neumorno pričati o nekadašnjem sivilu u kakvo je nekad ponosni industrijski grad zapao 80-ih i kako je drastična bila transformacija koju je doživio. Naime, pravi turistički bum koji je Bilbao doživio otvorenjem Guggenheima 1997. godine bio je kotač zamašnjak mnogo drastičnijih promjena. Negdje krajem prvog desetljeća novog tisućljeća broj posjetitelja grada učvrstio se na oko 700 000, brojci koja u usporedbi s onom od 25 000 petnaest godina prije otvaranja muzeja (primjerice, skok posjeta s jednog na tridesetak cruisera godišnje), sasvim lijepo oslikava preobrazbu imidža industrijskog središta u onaj kulturne meke i sofisticirane turističke destinacije.
Taj grad na sjevernom rubu Iberijskog poluotoka, što je na prijelazu tisućljeća proslavio svoj 700. rođendan, osnovao je Diego López V. de Haro kakvih dvadesetak kilometara od središnje kopnene točke Biskajskoga zaljeva, a još od ranih dana bio je značajan kao važna luka, ponajviše zahvaljujući izvozu željeza izvađena iz biskajskih rudnika. No, tek u 19. stoljeću Bilbao je smogao snage za pokretanje značajnijeg razvoja, uglavnom temeljenog na rudnicima željeza i metalurgiji, što je opet dodatno potaklo pomorski promet i brodogradnju. Snažna industrijalizacija, koja se nastavila i u 20. stoljeću, smjestila je Bilbao na drugo mjesto najindustrijaliziranijih područja u Španjolskoj, odmah nakon Barcelone. Svoju noviju povijest Bilbao je započeo nakon Španjolskog građanskog rata, kada se vratio industrijskome razvoju, koji je pratio i porast populacije. Tijekom četrdesetih godina prošloga stoljeća grad je doživio svoju potpunu rekonstrukciju koja je započela izgradnjom mostova, a 1948. zabilježen je i prvi komercijalni let iz lokalne zračne luke. No, nakon dramatične industrijske krize 80-ih, Bilbao je bio prisiljen temeljito preispitati svoje ekonomske potencijale i odrednice, u čemu i nalazimo zametak uspješne transformacije grada.
Tekst: Velimir Cindrić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
