Bez obzira jeste li tijekom prosinca dobre želje slali elektronskom poštom (vjerojatno), SMS-om (najvjerojatnije) ili, pak, dobrom starom poštanskom čestitkom (malo vjerojatno), one su nezaobilazan dio božićno-novogodišnjih blagdana
Sretan Božić! Nadam se da ti se sviđa poklon koji si mi rekla da ti kupim – napisat će na čestitci uz božićni dar suprug sa smislom za humor. Oni koji se znaju zabavljati, svojim će dobrim prijateljima možda poslati čestitku sljedećeg sadržaja: „Sretan Božić! Podsjećam te da postoje samo dva načina kako preživjeti božićne praznike: a) dosta piti b) nema drugog načina“. A duhoviti cinici među nama sročit će možda nešto ovakvo: „Sretan Božić! Potrošio sam puno vremena birajući savršenu čestitku koja će tako lijepo izgledati u tvom smeću.“
Bez obzira jeste li tijekom prosinca dobre želje slali elektronskom poštom (vjerojatno), SMS-om (najvjerojatnije) ili, pak, dobrom starom poštanskom čestitkom (malo vjerojatno), treba se prisjetiti da je Božić prekrasno doba godine. Zaboravimo li načas njegove religijske korijene, ujedno se radi i o najzabavnijem razdoblju. Naime, morat ćete priznati da su mnogi od blagdanskih običaja, kad malo bolje o njima razmislite, zapravo jednostavno – smiješni. Sjetite se samo unošenja jelki u zatvorene prostore, trbušastog starčića koji putuje letećim sanjkama i sličnih bizarnih pojava, a da o najrazičitijim običajima u novogodišnjem slavlju i ne govorimo.
Upravo stoga, božićni i novogodišnji blagdani idealni su za humor, pa u tom smislu možemo gledati i na spomenute primjere čestitki u uvodu ovoga teksta. No, iako bi mogli pomisliti da su dobre želje koje se šalju u božićno doba navada iz pradavnoga doba kada su se pojavili prvi oblici prenošenja poruka, zapravo se radi o relativno novijoj pojavi. Božićna čestitka, naime, nastala je zbog nedostatka vremena jednog čovjeka i potom se razvila u jednu od većih i unosnijih industrija, sve dok ju nije pokosila pojava interneta i mobilne telefonije. Kao i u slučaju mnogih drugih danas nama običnih stvari i nastanak božićne čestitke vezan je uz zanimljivu anegdotu.
Ta priča u središte radnje stavlja sir Henryja Colea, istaknutog britanskog profesora i pokrovitelja lijepih umjetnosti koji se kretao u elitnim krugovima viktorijanske Engleske. Njegov je problem bio taj što je imao previše prijatelja, pa je tako pred božićne praznike 1843. upao u gadnu stisku s vremenom. Naime, muku su mu zadale gomile pisama koje je svakodnevno primao od prijatelja i poznanika. Bio je to, zapravo, rezultat nedavnog širenja britanskog poštanskog sustava i uvođenje poštanskih maraka. U ovom konkretnom slučaju radilo se o pismima u kojima su mu povodom blagdana slali dobre želje, inače tradiciji koja se dotad udomaćila u Engleskoj u doba Božića i Nove godine.
Cole, kojeg se danas najviše sjećaju kao utemeljitelja londonskoga Victoria and Albert Museuma, bio je veliki pobornik novog poštanskog sustava i uživao je u svom povlaštenom statusu, ali je ujedno bio i vrlo zaposlen čovjek, gotovo bez imalo slobodnog vremena. Gledajući hrpe neodgovorene pošte, razmišljao je što bi mogao poduzeti u vezi toga, s obzirom na to da je u viktorijanskoj Engleskoj neodgovaranje na pisma držano krajnjom nepristojnošću. I onda mu je na pamet pala genijalna ideja: zamolio je svog prijatelja, slikara Johna Callotta Horsleya, da skicira ono što je zamislio. Kad je ovaj to učinio, uzeo je Horsleyevu ilustraciju – triptih koji je prikazivao obitelj za blagdanskim stolom i sa strane uključivao prizore ljudi koji pomažu sirotinji – te je kod jednog londonskog tiskara naručio tisuću primjeraka.
Prizor je bio otisnut na komadu čvrstog kartona veličine 13 x 8 centimetara, a na vrhu je stajala naznaka „Za:“, gdje je Cole mogao osobno upisati ime primatelja i standardnu poruku čestitke: „Sretan Vam Božić i nova godina“. Tako je, eto, rođena prva moderna božićna čestitka. No, čak ni u to doba sve nije moglo proći bez kontroverzi. Naime, u svom prizoru obitelji pri blagdanskome slavlju, Cole i Horsley uključili su i nekoliko likova djece koja u društvu roditelja i starije braće, uživaju, činilo se, u ispijanju vina. U to doba Engleska je bila oličenje suzdržanosti, pa su se mnogi zgrozili nad pomisli da Cole podržava opijanje maloljetnika. Ipak, te kritike nisu bile dovoljne da oni iz Coleova kruga prijatelja, poznanika i kolega odmah ne uvide da se radi o novotariji koja itekako štedi vrijeme. Tijekom sljedećih nekoliko godina više je drugih prominentnih ljudi jednostavno kopiralo njegov i Horsleyev „izum“ te za Božić slalo takve čestitke.
Tekst: Edo Franić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
