Nakon što je godinama odolijevao širenju poslovanja na modne dodatke, dvojac Kriemler debitirao je 2010. godine linijom ručnih torbica od konjske dlake. Tako je u švicarskom St. Gallenu započela priča o luksuznoj Ai torbici…
Ako ste žena, zamislite da se iznenada materijalizira savršeni modni dodatak iz vaše mašte. Zapravo, ne morate, jednostavno zato što postoji Akris, švicarska modna kuća koja je nedavno ponudila najluksuzniju modnu inačicu koncepta „sam svoj majstor“ i svojim klijentima omogućila da ostvare vlastitu verziju već kultne torbice pod imenom Ai. Ai je, naime, dizajnerski dragulj za žensku ruku, koji je svjetlo dana ugledao 2010., a ime dobio prema svome zaštitnom obliku velikoga slova A. Ako niste modno osviještena žena, pa vam gornje nije dovoljno i još se uvijek pitate u čemu je tajna, recimo da se radi o tri ključna elementa i citirajmo modne stručnjake da potvrdimo svaki od njih. Prvo, imate izbor, ili kako kaže Emma Ciufo, urednica šoping rubrike magazina Baazar: „Najbolji modni dodatci pružaju mogućnost da iskažete svoju osobnost, a sudjelovanje u dizajnu originalne torbice omogućuje baš to.“
Drugo, radi se o vrlo osobnoj stvari („Obožavam personalizirane detalje, jer predmet odmah podižu na višu razinu“, tvrdi Kerry Pieri, direktorica mode istoga magazina). Treće, riječ je o torbici zbog koje vrijedi izgubiti pamet, ili prema riječima Amande Alegem, izvršne urednice priloga o modnim dodacima u Baazaru: „Kad radite na području mode, imate dobar pregled, pa kad se pojavi nešto po mjeri, to odmah postaje nešto nevjerojatno poželjno“.
Ako se kuća Akris, inače ljubimica visokopozicioniranih poslovnih žena, poznata po svojim savršeno krojenim ženskim kompletima, ponekad i mučila ne bi li privukla pozornost modnoga svijeta, torbica Ai lansirala ju je u domenu poznatih osoba. Već 2012., na proljetnoj modnoj reviji u Parizu, u prvome je redu sjedila princeza Charlene od Monaka, i u krilu držala – „akrisicu“. Nedugo potom, Ai je stigao i u ruke modne celebrity stratosfere. Naime, u tri navrata torbica je viđena u rukama glumice Sarah Jessice Parker, što su, dakako, zabilježili i paparazzi, pa se u tisku pojavilo mnoštvo napisa s naslovima tipa: „Sarah Jessica Parker obožava svoju torbicu Akris Ai“.
Ako ste nakon ovoga odmah začuli suludo okretanje znamenki na brojčaniku i zvonki zvuk blagajne koja se otvara, niste pogriješili. Bez obzira što je Parkerica svoju torbicu, s cjenovnom markicom od nešto više od 12 000 kuna, zbog svoje male bebe rabila kao „ceker“ za bebine potrepštine, u luksuzne robne kuće po nju su pohrlile mnoge modno osviještene žene i učas maknule bore briga s lica Akrisovih računovođa.
No, pogledajmo malo detaljnije kako se ta švicarska dizajnerska tvrtka, poznata po svom nenametljivom klasičnom stilu, luksuznim tkaninama i finoj estetici, iznenada prometnula u trendsetera.
Najprije treba zamisliti dizajnerski studio Alberta Kriemlera sa zidovima koje, za inspiraciju, krase fotografije Ville d’Este i njegov veliki stol prepun najrazličitijih uzoraka – od Capri plave svile do kašmira u boji limuna. Pretpostavljamo da nije teško. No sada, umjesto pogleda kroz prozor na užurbanu njujoršku aveniju, osunčane pariške krovove ili veličanstveno sivilo milanskoga poslijepodneva, dakle onoga što biste očekivali, treba si predočiti pogled na brežuljke St. Gallena, grada u istočnome dijelu Švicarske, smještenome između Bodenskoga jezera i Apencelskih alpa, poznatoga po manufakturnim proizvođačima tekstila i kućama specijaliziranim za izvezene tkanine. Nije potom čudno zapitati se zašto je baš to, barem što se mode tiče, periferno mjesto odabrano za sjedište dizajnerske tvrtke čije jakne s dva lica od kašmira defiliraju pariškim modnim pistama i prodaju se po 22 000 kuna u elitnim njujorškim robnim kućama. Napokon, zašto bi Albert Kreimler, dizajner koji razvija revolucionarne svilene tkanine koje kritičari svrstavaju u suvremenu umjetnost, i čovjek koji je tri puta posjetio retrospektivnu izložbu Yvesa Saint Laurenta u pariškome Petit Palaisu, i to samo tijekom prva mjeseca od njezina otvorenja, uopće živio u tom gradu.
– To se pitanje često postavlja. Ali ovo je mjesto vrlo stimulativno, prepuno upečatljivih prizora, tako da svi ostali osjeti i potrebe padaju u drugi plan. Život bi se trebao baviti optimalnim, a ne maksimalnim – tvrdi 50-godišnji Kreimler, što je upravo bit razine na kojoj danas posluje Akris.
Tvrtku je još davne 1922. utemeljila Alice Kriemler-Schoch (ime kompanije skraćenica je njezina imena), i to kao proizvođača pregača. Danas ju vode njezini unuci Albert i Peter, prvi u ulozi dizajnera, a drugi kao menadžer, idealan i vrlo uspješan dvojac. Potvrđuju to i hvalospjevi mnogobrojnih iz modne industrije, koji ih opisuju kao „zagovornike suspregnute estetike i beskompromisne kvalitete“. No, osim tog konzervativnog opisa, Akris je i ime kojemu se pripisuje istinita anegdota o tome kako je luksuzna njujorška robna kuća Bergdorf Goodman, zahvaljujući reviji Akrisovih torbica, u jednome danu uknjižila milijun dolara samo na prodaji toga modnog dodatka!
Sve do 2010. i pojave torbice Ai, Akris je bio „najuspješnija etiketa za koju nikada niste čuli“, ime s odanom sljedbom uspješnih poslovnih žena, čija je pojavna snaga počivala na savršeno skrojenoj odjeći od vrhunskih materijala. Ipak, ostatak tržišta nije bio tako oduševljen, pa su Kriemleri 2002. posegnuli za polugom Paris Fashion Weeka i uz „konzervativni klasicizam“ počeli rabiti i riječ „komercijalno“. Odjednom su počeli tvrditi da je njihova „dužnost da odjeća bude moderna“ te angažirali modnog fotografa Stevena Kleina, inače umjetničkog direktora glazbenih spotova Lady Gage.
Tekst: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
