Zamislite da je noć i da plivate usred Pacifika. Ispred i iza vas ne vidi se ništa, iznad su zvijezde, ispod nevidljivi bezdan. Borite se s valovima visokim nekoliko metara, tu i tamo vas „sprži“ koja meduza, negdje u daljini kruže morski psi. I tako plivate satima, povremeno vam se učini da se uopće ne mičete, vaš um opsjedaju sumnje, tjeskoba, strahovi…
Tako se, po prilici, morala osjećati 22-godišnja Dina Levačić kada je krajem kolovoza plivala preko 42 kilometra širokog kanala Moloka’i (poznatog i kao Kaiwi) na Havajima. Samo ime vjerojatno vam ne znači ništa, no ako ga potražite na Google Mapsu – u pitanju je more između otoka O’ahu i Moloka’i – steći ćete malo bolji dojam o kakvom se potezu radi. Središte Sjevernog Tihog Oceana, maksimalne dubine preko 700 metara, prostranstvo koje svakodnevno demonstrira silu prirode. Ploviti tamo brodicom? Bilo bi odvažno. Plivati? Suludo… E pa Dina ga je „riješila“ za 13 sati i sedam minuta. Dok je u Hrvatskoj trajao jedan običan radni dan, ta je neustrašiva djevojka iz Splita rukama i nogama usred noći rezala valove na suprotnoj strani planeta, polako kratila put od točke A do točke B i ispisivala novu stranicu svoje već sada prilično fascinantne karijere.
Ako kojim slučajem još niste naišli na njezino ime – Dina Levačić naša je trenutno najpoznatija daljinska plivačica, djevojka koja je s 22 godine života ostvarila ono što u tom sportu mnogi (ili većina) ne uspiju kroz cijelu karijeru. Još kada je bila maturantica, u Argentini je, u rijeci Parani, isplivala najduži maraton na svijetu od 88 kilometara i pritom doživjela mali „gric“ piranje. Prošle je godine kompletirala „Trostruku krunu“ plivanja u otvorenim vodama, elitni tercet maratona koji uključuje La Manche, kanal Catalina na zapadnoj obali SAD-a te plivanje oko Manhattana u New Yorku. Čak ni to nije utažilo Dininu glad za pothvatima, pa je odlučila otići korak dalje i otplivati „Oceanovih sedam“ ili „Sedam velikih“, ultimativnu kolekciju u kojoj je, zaključno s Havajima, odradila već tri od sedam postaja. Iza nje su Moloka’i, La Manche i Catalina, a ostaju još Tsugaru (Japan), Gibraltar, Cookov prolaz (Novi Zeland) te Sjeverni kanal između Irske i Škotske.
Zvuči nemoguće? Vjerojatno zato što gotovo da i jest: “Oceanovih sedam” u povijesti je dosad otplivalo točno 11 osoba, od čega je pet žena. Kada se sve to stavi na papir, Dinini planovi djeluju gotovo megalomanski, no ona je krenula redom i, godinu po godinu, namjerava ih realizirati. A uspjesi koje je ostvarila dosad, i to uglavnom ispod medijskog radara, ne ostavljaju puno mjesta za sumnju. Ova jedinstvena sportašica i studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta već sad ima toliko toga za ispričati da jedan intervju nije dovoljan, a tko zna kako će tek biti za godinu, dvije…
Na Havajima ste se suočili s puno izazova, od visokih valova, meduza, morskih pasa do mučnine… Što vam je od toga najviše otežavalo plivanje?
– Najviše mučnina, koja me smetala na početku. U takvoj situaciji ne mogu misliti na ništa drugo, samo mi je to okupiralo misli. Bili su i veliki valovi, pa mi se počelo mantati, baš me uhvatila prava morska bolest. Nakon otprilike pet sati, prvi su me put malo više opekle meduze. To mi je čak i dobro došlo jer nisam morala toliko razmišljati o mučnini, imala sam veće brige. Iako moram priznati da sam se malo uspaničila, u tim trenucima bilo je grozno i boljelo me. Pomogla mi je kajakašica koja je cijelo vrijeme bila pored mene, rekla mi je da se smirim i da duboko dišem, da pokušam dalje plivati. I malo-pomalo sam nastavila…
Što ste prvo napravili kad ste došli do cilja?
– Izašla sam van na nekakvoj divljoj plaži, gdje nema ljudi, samo stijene. Sa mnom je išao jedan član ekipe s broda koji je morao provjeriti da sam došla do kraja, jer sam od broda bila udaljena otprilike 200 metara. Nakon izlaska, prvo sam rekla da moram stati na nekoliko minuta i doći k sebi. Bio je to osjećaj olakšanja, sreće i ponosa, jer preplivavanje nije bilo lagano. Moram priznati da mi je bilo iznimno drago kad sam ispod sebe osjetila čvrsto tlo.
Koliko je značaj serije „Oceanovih sedam“ u svijetu daljinskog plivanja?
– Svakako je značajna među ljudima koji se time primarno bave. Dakle među onima koji preplivavaju La Manche, Gibraltar i slične kanale. To je nenatjecateljski dio daljinskog plivanja, a natjecateljsko se najviše promatra kroz prizmu Olimpijskih igara koje su broj jedan. Velikih sedam je poseban izazov, možda i ne toliko fizički koliko psihički. Taj je dio puno teži jer se na puno preplivavanja suočavate s problemima koje drugdje možda nećete susresti. Primjerice hladnoća, različite životinje, jake struje…
Tekst: Vladimir Zrinjski
Fotografije: Ante Čizmić (Cropix)
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
