Pripremili smo vam izbor deset božićnih filmova za koje smatramo da se ne smiju propustiti. Pogledajte ih obavezno, a ako već i jeste, slobodno ponovite! Poredani su kronološki jer glavna svrha ipak nije ocjenjivanje, već šarolik izbor u kojem bi se trebalo pronaći za svakoga ponešto
Mnogo je razloga zašto je božićno razdoblje omiljeno svim generacijama, od najmlađih koji se vesele darovima pod borom, do onih najstarijih kojima je to prilika za ponovni susret s cijelom obitelji. Ono što ih sve veže zasigurno je dobri duh Božića, jedinstvena blagdanska atmosfera koju krasi pun želudac, božićna glazba koja neumoljivo svira iz svih nosača zvuka, opojni mirisi sa svih strana, ali i dobar božićni film, zabava za cijelu obitelj.
Pripremili smo vam, stoga, izbor deset filmova za koje smatramo da se ne smiju propustiti. Pogledajte ih obavezno, a ako već i jeste, slobodno ponovite! Poredani su kronološki jer glavna svrha nije ocjenjivanje već izbor u kojem bi se trebalo pronaći za svakoga ponešto: od anđela i priglupih lopova, pa sve do terorista s automatskim oružjem. A imamo i nešto ako u vama čuči mali Grinch…
Divan život
(It’s a Wonderful Life, 1946.)
Divan život, koji u doba nastanka nije blistao na kino blagajnama, a čak je redatelju Franku Capri donio i sitne probleme, danas je zasigurno jedan od najpoznatijih i najemitiranijih Božićnih filmova. Izvrsni James Stewart portretira Georgea Baileya, dobroćudnog, ali neuspješnog poslovnog čovjeka na rubu samoubojstva. No, Badnjak je i stiže božanska intervencija u vidu anđela Clarencea…
Priča o izgubljenom i ponovno pronađenom putu vremenski je neuništiva. Bailey nas kroz čitav film uči lekcijama hrabrosti i požrtvovnosti, ali najbitnija je zasigurno zadnja da je svaki život, iako cesta može biti duga i krivudava, na kraju ipak divan. Poruka je i da smo, bez obzira koliko se beznačajni sami sebi nekad činili, svi međusobno povezani i igramo bitne uloge.
Jedan je to od filmova (nominiran za pet Oscara) koji s lakoćom priziva pozitivne osjećaje; stoga ne čudi status klasika koji uživa desetljećima.
Čudo u 34. ulici
(Miracle on 34th Street, 1947.)
Djevojčica Susan Walker (mlada Natalie Wood) ne vjeruje u Božić sve dok u robnoj kući ne upozna simpatičnog starca koji za sebe tvrdi da je Djed Božićnjak (Oscarom za sporednu mušku ulogu nagrađeni Edmund Gwenn). Nekima to smeta, pa ga pošalju na pregled psihijatru kojeg razljute njegova podbadanja i optimizam te ga tuži za prijevaru.
Od tužbe da je poludjeli prevarant, spreman ga je braniti mladi šarmantni odvjetnik koji se već sprijateljio s malom Susan. Topla priča u kojoj je Božić na kušnji, ali u blagdanskom duhu pravda pobjeđuje; čuda su moguća ako se u njih vjeruje.
Priča je obrađivana još nekoliko puta, ali iako u svakoj verziji nudi neki šarm, u originalu je ipak nenadmašna
Božićna priča – 
Scrooge
(Scrooge: A Christmas Carol, 1951.)
Filmska adaptacija Dickensova romana o nemilosrdnom starom škrtcu, Ebenezeru Scroogeu. Nakon što Scrooge pristane pustiti nećaka da provede blagdan s obitelji, ali odbija ga za taj dan platiti, posjećuje ga duh njegovog bivšeg poslovnog partnera i kaže da će mu se ukazati tri duha – iz prošlosti, sadašnjosti i budućnost kako bi ga natjerali da se popravi dok ne bude prekasno.
Svaka od mnogobrojnih verzija stare Dickensove priče ima nešto unikatno za ponuditi, bilo u obliku mjuzikla, komedije ili lutkarske posvete (Muppetova Božićna priča,1992.), bilo u devetnaestostoljetnom Londonu ili 80-ih godina na Manhattanu (Bill Murray kao Scrooge u istoimenom filmu iz 1988.). Poanta je kako će uvijek biti probisvijeta ili izgubljenih duša kojima su potrebni „božićni duhovi“ za ispravljanje svjetonazora i povratak na pravi put.
Božić Charlieja Browna
(A Charlie Brown Christmas, 1965.)
U blagdansko vrijeme kad bi trebao biti najsretniji, Charlie Brown jako je tužan, odbijen komercijalizmom i materijalizmom u koji se Božić pretvorio. Povjerava se Linusu, a kad Lucy čuje za njegovu tugu predloži mu da režira božićnu predstavu. Fabularna linija u kojoj Charlie Brown otkriva smisao Božića uklapa se u tople božićne priče kakve od sličnih filmova i očekujemo. Sredinom 60-ih godina Peanuts stripovi (Charles M. Schulz) postali su fenomen, a ovaj kratki animirani film božićni je specijal koji je financirala Coca Cola. Zanimljivo je da je Schultz napisao priču u samo nekoliko tjedana, a film je snimljen u šest mjeseci. Izvrsno je prihvaćen od publike i kritike, a danas je obavezna lektira mnogih domova u blagdansko vrijeme.Idealno za gledanje s najmlađima.
Kolo sreće
(Trading Places, 1983.)
Louis (Dan Aykryod) uspješan je poslovni čovjek koji ima sve što poželjeti može: odličan posao, luksuzni automobil i zanosnu djevojku. S druge strane Billy Ray (Eddie Murphy), običan je prosjak i sitni džepar. Kad se dva bezobrazno bogata brata, Louisovi poslodavci, oklade u dolar da će zamjenom životnih stilova dvojice navedenih promijeniti njihove životne navike – Billy Ray će postati broker, a Louis će se vrlo brzo okrenuti kriminalu. Ovakav socijalni eksperiment možda se čini teškim za božićni film, no filadelfijski božićni ugođaj i pomalo bajkovita priča brzo uvjere u suprotno. Jedna je to od poznatijih komedija 80-ih godina, a veseli i činjenica da ni nakon tri desetljeća film nije izgubio na svježini. Jaz između najbogatijih i najsiromašnijih u međuvremenu se dodatno produbio što film čini još aktualnijim. Iako božićna atmosfera i sretni završetak umanjuju kritičku oštricu filma, poruke protiv rastrošnosti koje šalje i više su nego jasne.
Umri muški
(Die Hard, 1988.)
Nakon što su daleko razvikaniji kolege poput Arnolda Schwarzeneggera ili Clinta Eastwooda odbili ulogu Johna McClanea, ona je pripala tada malo poznatom Bruce Willisu i instantno ga pretvorila u akcijsku zvijezdu. On je karizmatični policajac koji na Badnjak iz New Yorka dolazi u Los Angeles kako bi u mirnom obiteljskom okruženju proveo blagdane. No, Hans Gruber (Alan Rickman) i njegovi teroristi imali su druge planove, odnosno nesreću da uzmu taoce baš u zgradi korporacije „Nakatomi“ gdje se McClane slučajno našao na domjenku na radnom mjestu bolje mu polovice. Naravno, teroristi su zadatak za specijalce ili FBI, no stvar u svoje ruke preuzima McClane koji je tako postao prototip modernog antijunaka. Svira božićna glazba, teroristi padaju, a potiho, u pozadini akcije, u božićnom duhu, gradi se blagdanska atmosfera. Veliki uspjeh filma doveo je do franšize čiji posljednji i, mora se priznati, poprilično razočaravajući, peti nastavak, je izašao 2013. godine.
Sam u kući
(Home Alone, 1990.)
Nezaobilazni blagdanski klasik čija je radnja, vjerujemo, svima poznata. Osmogodišnjem Kevinu (Maculay McCulkin) ispunila se božićna želja – probudio se sam. I dok njegova obitelj koja ga je zaboravila povesti na put silazi s uma, on jede sladoled i gleda gangsterske filmove, proživljava svoj san koji je stvorio svim mlađim generacijama. A kad se u priču upletu priglupi provalnici, stvari postaju sve smiješnije – od planiranja obrane kuće do konačnog sukoba u kojem Kevina od provalnika spašava susjed (na početku filma samo mistični čovjek s lopatom, a sada prijatelj, čime topla, obiteljska komedija dobiva i dodatnu dimenziju). U nastavku snimljenom dvije godine kasnije, ulogu novog prijatelja od čovjeka s lopatom preuzima žena s pticama. Lopovi su isti, mjesto radnje je New York. Zabava zajamčena!
Predbožićna noćna mora
(The Nightmare Before Christmas, 1993.)
Glazbeno-animirani film snimljen tehnikom stop animacije za koju je zaslužan Henry Selick, poduprijet idejnim tvorcem Timom Burtonom. Jacku Skellingtonu, Kralj bundeva i najvažniji stanovnik Halloweentowna, unatoč još jednoj uspješnoj Noći vještica, dosadi njegov posao nadzornika proslave toga dana, te se zaželi nečeg novog, nečeg sa značenjem. Slučajno se nađe u Božićnom gradu (Christmastown) gdje ga oduševe igračke, ukrasi, sjajne boje i topli duh, te u svom gradu odluči prirediti Božić… Groteskni šarm animacije, odlična glazba i domišljati dijalozi samo su neki od razloga zašto je ovaj film pogodan za sve generacije. Makabreovska animacija kroz priču o antiheroju koji odlučuje prirediti Božić dobiva potrebnu toplinu čime se postiže izvrstan balans. Iako u suštini božićni film, zanimljivo je da mu je gledanost značajno veća oko Noći vještica, vjerojatno iz razloga jer je to prva prilika, a takve se u slučaju ovakvih ostvarenja ne propuštaju.
Pokvareni Božićnjak
(Bad Santa, 2003.)
Da listu ne zaobiđe barem jedan antibožićni film pobrinuo se Terry Zwiggof sa svojom crnom komedijom. Mizerni pijanac i lopov (Billy Bob Thornton) i njegov partner prerušuju se u Djeda Božićnjaka i Malog pomagača ne bi li se pljačkom osigurali do sljedeće godine. Problem nastane kad se pojavi uznemireni čudni dječak, no tek kad šef osiguranja otkrije njihov plan počinje prava akcija.Scenarij se čini gotovo namjerno uvredljiv, sa scenama poput one u kojoj se pijani Djed Božićnjak popiša sam po sebi. No, u pozadini humora o pohlepi, inkontinenciji, patuljcima i požudi, skriva se ipak i nešto božićnog duha koji je zarazan – čak i u antibožićnom filmu.
Zapravo ljubav
(Love Actually, 2003.)
Tekst: Stjepan Vudrag
Tekst je objavljen u jet set magazinu broj 136
