To je predmet koji istodobno izaziva blagdansko veselje i, za neke, kič vrijedan zgražanja uz smijeh. No, bez obzira iz kojeg kuta gledali, snježne kugle neodoljive su svima, jer nude kratku, neambicioznu zabavu i vizualni užitak u njima zarobljenih neobičnih minijatura
Na mojem noćnom ormariću stoji snježna kugla sa zimskim krajolikom. Crkvica, klupa u parku, djevojčica koja stoji do gležnja u snijegu. Okrenete kuglu naopačke i nad crkvom, klupama i djevojčicom počinje padati gusti snijeg… Što li je to u tim snježnim kuglama što ih čini toliko fascinantnim? – piše u jednom svome crtanom romanu Indijka Amruta Patil. Ovog se citata prisjećamo dok u bečkome 17. bezirku, potaknuti predbožićnim ugođajem, ulazimo u Original Wiener Schneekugel Manufaktur Museum, originalnu tvornicu snježnih kugli. Kažemo originalnu jer je ona i dalje u vlasništvu obitelji Perzy, čiji je predak Erwin i izumio tu čarobnu igračku sa zimskom idilom, a predbožićni ugođaj spominjemo jednostavno stoga što je on često tema svijeta zarobljenog u tim kuglama.
Za one mlađe čitatelje, koji se kao djeca nisu igrali snježnim kuglama, možda nije naodmet spomenuti da se radi o prozirnim kuglama, tradicionalno izrađenima od stakla, koje sadržavaju neku vrst minijaturnog prizora, često zajedno s modelom grada, pejzaža ili figure. Kugla u tom svom svijetu također sadrži i vodu, koja služi kao medij kroz koji pada „snijeg“. Da bi se snijeg aktivirao, kugla se zatrese da bi se uzburkale bijele čestice. Kugla se potom vraća u svoj pravi položaj i pahuljice se polako spuštaju kroz vodu…
Snježne kugle ponekad imaju ugrađenu glazbenu kutiju koja svira neku prigodnu melodiju, a neke su pak bogato ukrašene oko vanjske baze. I još nešto – snježne kugle čest su kolekcionarski predmet. Osim ove faktografske strane, snježna kugla ima i onu drugu – amblem zime, sjećanje na djetinstvo i neizostavni artikl iz trgovine suvenira. To je predmet koji istodobno izaziva blagdansko veselje i, za neke, kič vrijedan zgražanja uz smijeh. No, bez obzira iz kojeg kuta gledali, snježne kugle neodoljive su svima, jer nude kratku, neambicioznu zabavu i vizualni užitak u njima zarobljenih neobičnih minijatura.
Danas je Muzej snježnih kugli u Beču, na adresi Schumanngasse 87, popularno turističko odredište koje posebno krasi ugođajni način izlaganja kugli, a vođene ture pripovijedaju priču o njihovoj povijesti. Izložene su stotine kugli, dok je u trgovini suvenira moguće kupiti one s motivima bečkih znamenitosti – u rasponu od katedrale Stephansdom do Riesenrada u Prateru, a u predbožićno vrijeme i mnoge koje su karakteristične za taj blagdan. Zanimljivo je da obitelj Perzy danas kaže da njihov predak nikada ne bi došao na ideju o snježnoj kugli da je Thomas Edison uspio dizajnirati bolju žarulju. Naime, priča počinje davne 1900., kada je Erwin Perzy radio u Beču kao mehaničar finih instrumenata. Jednoga dana posjetio ga je jedan gradski kirurg i zamolio za pomoć u rješavanju njegova problema. Objasnio je da su u njegovoj operacijskoj dvorani ugradili novi proizvod – električne žarulje, ali da one ne pružaju dovoljno jako svjetlo za uspješno obavljanje njegova posla. Želio je znati može li Perzy poboljšati djelovanje tih preslabih žarulja i učiniti ih da jače svjetle. Erwin je obećao pokušati i bacio se na posao…
Dok je Perzy tražio inspiraciju, primijetio je da su gradski obućari naišli na zanimljiv trik: puneći staklene kugle vodom i stavljajući ih pred svijeće, u svojim su radionicama stvorili male reflektore (takozvana Schusterkugel, koji se zapravo rabila još od srednjega vijeka). Perzy je trik pokušao ponoviti uz uporabu žarulje, ali je otkrio da se svjetlina ne poboljšava. Tada je došao na ideju u vodu dodati nešto od čega bi se svjetlo moglo odbijati. Započeo je s bijelom pšeničnom krupicom, koja se u to vrijeme rabila u dječjoj hrani. Sipao ju je u staklenu kuglu i njezina su zrnca, natopljena vodom, vrlo polako lelujala do dna kugle. Taj efekt odmah ga je podsjetio na padanje snijega, pa je vrlo brzo zaboravio na kirurga te svoje tehničko znanje upotrijebio za izradu sićušne diorame u malom snježnom svijetu. Konkretno, Perzy je napravio minijaturnu repliku bazilike Rođenja Djevice Marije u Mariazellu u Austriji, smjestio je u svoju vodom ispunjenu kuglu, zapečatio je i montirao na gipsanu podlogu koju je obojao crnom bojom. I tako je rođena prva snježna kugla. Barem je to priča u koju Austrijanci vole vjerovati…
Piše: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
