Nekome tko nije uživo gledao kako mu se iz nebeskih visina približava čovjek-orao pri brzini od 120 ili 130 km/h, a onda mekano i sigurno pristaje na snijeg, teško je objasniti svu čaroliju skijaškog letenja
Teško je taj užitak pretočiti u riječi, ali u meni izaziva ovisnost. Fantastičan je osjećaj dugo ostati u zraku i odletjeti što dalje. Trenuci su to koje vam nitko ne može oduzeti. Tim je riječima Gregor Schlierenzauer (33), legendarni Austrijanac i jedan od najuspješnijih skijaša-skakača u povijesti, u jednom intervjuu opisao zbog čega je uvijek bio posebno vezan za letačka natjecanja. Trostruki uzastopni svjetski prvak u letovima (Oberstdorf 2008., Planica 2010., Vikersund 2012.) ostao je zapamćen kao majstor krstarenja među oblacima, a fina tehnika, hrabrost i osjećaj za tajming koji su ga krasili i danas se u Svjetskom kupu rijetko viđaju. Najbolji skijaški letači poput Morgensterna, Krafta, Nykänena i Hautamäkija, ili nekoga iz brojnih kolonija Slovenaca i Norvežana, uvijek su bili posebno cijenjena sorta, a kako je sport evoluirao, a s njime i letaonice i oprema, ganjanje svjetskih rekorda gotovo da se pretvorilo u pobožnost.
Nekome tko nije uživo gledao kako mu se iz nebeskih visina približava čovjek-orao pri brzini od 120 ili 130 km/h, a onda mekano i sigurno pristaje na snijeg, teško je objasniti svu čaroliju skijaškog letenja. „To je doista nalik letu ptice“, opisao je jednom zgodom Eurosportov komentator David Goldstrom. No, koliko god izgleda graciozno i atraktivno za gledatelje, toliko je i opasno. Zbog velikih brzina i visina, a naročito zbog nepredvidivog utjecaja vjetra, skijaški su letovi plodno tlo za padove. Neki ih čak smatraju ekstremnim sportom, za što nećete pronaći bolji dokaz od debele YouTube kolekcije nesreća na letaonicama. Padovi se događaju gotovo svake zime. Ne treba ići predaleko u prošlost; u ožujku 2021. malobrojni su gledatelji probne serije na Planici svjedočili stravičnom padu Daniela-Andréa Tandea. Norvežanin se nakon rotacije skije u zraku stropoštao s visine od otprilike šest metara pri brzini većoj od 100 km/h, a samo zahvaljujući svojoj spretnoj reakciji u djeliću stotinke izbjegao je fatalne posljedice. Četiri dana proveo je u induciranoj komi, pretrpio četiri unutarnja krvarenja u mozgu i slomio ključnu kost.
– Procijenili su da sam bio bez pulsa dvije i pol do tri minute. Pada se uopće ne sjećam. Zadnje čega se sjećam je da sam sa sestrom i njezinom cimericom otišao u šetnju dan prije nego što smo krenuli u Sloveniju – otkrio je Tande u prvom intervjuu 68 dana kasnije.
Gotovo tri godine kasnije, 29-godišnjak iz Osla i dalje se natječe u Svjetskom kupu, a na Planicu se vratio prošlog proljeća te dvaput nastupio na čuvenoj letaonici braće Gorišek. Treba li vam bolja ilustracija ovisnosti o kojoj je govorio Schlierenzauer? Daleko od toga da se letovi svode na strepnju kada će netko izgubiti ravnotežu ili će ga prizemljiti nalet vjetra. Fanovi plemenite discipline istinski uživaju kada kombinacija vještine, odvažnosti, aerodinamike i sretnih okolnosti letače „pogura“ do nebeskih daljina od 240 ili 250 metara. Kad na Planici za toplih zimskih prijepodneva zapuše tzv. uzgonski vjetar, koji natjecatelje na zadnjem dijelu „podiže“ od tla, oni krstare poput aviona kad troši manje goriva i doslovno se poigravaju s kritičnom granicom. Napadu na rekord teško je odoljeti, pogotovo nakon što ste u zraku proveli desetak sekundi i kad osjetite da ćete svojim doskokom izazvati huk oduševljenih navijača.
– Osjećaj u zraku je unikatan, neopisiv. Kad se na velikoj visini odvojite od tla i odletite preko 250 metara, ispunili ste san svakog skakača. Zbog toga posebno volim Planicu – opisao je Austrijanac Stefan Kraft, aktualni vlasnik svjetskog rekorda (253,5 metara). Najduži let u povijesti, međutim, nije izveo na Planici, već u Vikersundu, koji s našim slovenskim susjedima godinama gradi prijateljsko rivalstvo. Premda FIS službeno ne objavljuje listu svjetskih rekorda, kako ne bi previše ohrabrivao riskantne pokušaje, letove je nemoguće pratiti bez ideje o probijanju granica. „Super Bowl zimskih sportova“, tako su ih jednom opisali u Američkom savezu nordijskih sportova. Uostalom, unutar Svjetskog kupa imaju i specijalan status. Za najboljeg letača dijeli se poseban Mali kristalni globus, a svake dvije godine održava se svjetsko prvenstvo, baš kao i u nordijskim disciplinama.
Piše: Vladimir Zrinjski
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
