U narodu se kaže kako sanjati da jedete smokve znači da ćete uskoro zgrnuti veliko bogatstvo, ali i novo poznanstvo koje se može pretvoriti u lijepu ljubavnu priču, a i to je – bogatstvo…
Ficus carica, kako joj glasi latinski naziv, naziva se biblijskim voćem upravo stoga što je u Bibliji često spominjano, a raslo je u rajskom vrtu gdje su Adam i Eva koristili njegove listove kako bi sačuvali čednost. Neki istraživači drže smokvu za stablo spoznaje s kojega su spomenuti ljubavnici ubrali zabranjeno voće, da bi potom iskoristili lišće kao prvi odjevni predmet. Kad je simbolika u pitanju, rijetke su voćke i biljke o kojima postoji toliko legendi. Smokva je česta erotska konotacija, simbol je posebnog erotskog kulta u Indiji i Italiji. U starom Egiptu pripisivali su joj ljekovita svojstva, a stari su je Grci sušenu jeli prije Olimpijskih igara ili neposredno uoči bitke.U starom pak Rimu najgora je psovka bila “da Bog da ti se smokva osušila“, a sjediti ispod smokvina stabla značilo je priskrbiti si blagostanje i mir. Časopis „Science“, objavio je da je smokva najstarije kultivirano voće, posađeno ljudskom rukom prije 11 400 godina. U Izraelu, u naselju iz vremena ranog neolitika, pronađeno je devet pougljenjenih smokava pored zaliha žitarica i žira. Ono što je najvažnije je da se ne može razmnožavati oprašivanjem, već samo rezanjem i zasađivanjem grana…
Pretpostavlja se da je smokva porijeklom iz Perzije i Sirije, a u naše krajeve donijeli su je Grci, a proširili Rimljani. Često je doslovno prehranjivala stanovništvo u vrijeme neimaština i teških socijalnih prilika. U Istri se čak i mjesec rujan nazivao smokvenjak, toliko je ovaj plod bio značajan u ishrani siromašnog pučanstva. Dugo je ona bila sporadična voćka, no spoznaja koliko nam je ishrana postala važna u brizi za zdrav život, danas je stavlja vrlo visoko na ljestvici namirnica s kvalitetnim nutritivnim sastavom i ljekovitim svojstvima. Čak uživa i status apsolutnog ekološkog voća jer ne daje lijepe plodove u onečišćenom tlu. Plod smokve bogat je mineralima – kalcijem, magnezijem i kalijem,vitaminima skupine B, vitaminom C, provitaminom A, te topivim i netopivim vlaknima. Jedu se i sirove i sušene, a sušenjem se čak koncentriraju hranjive tvari.
Taj gotovo zaštitni znak Mediterana, uz vinovu lozu i maslinu, zasladila je brojne generacije naših predaka. Poznate su okruglice od suhih smokava i raznog voća, rolada od suhih smokava i naročito smokvenjak, koji kao trajna pučka slastica uz gutljaj rakije biske ili travarice, poslužen gostu predstavlja posebno toplu dobrodošlicu u našim primorskim krajevima. U mljevene suhe smokve dodaju se sjeckani bademi i orasi te rakija po potrebi da smjesa omekša (a možda i da joj se malo „pojača“ sastav) te se formiraju mali hljepčići. Lovor i ružmarin tu su da daju posebnu aromu, a tajni sastojak može biti i grančica anisa (koromača) koji se stavlja povrh pogačice. “Pijane smokve“ posebno su vesela slastica kojoj teško mogu odoljeti i oni što se groze i kapi alkohola u svojoj čaši. Naime, u podjednakom omjeru šećera, vode i rakije lozovače, prokuhaju se svježe smokve, ostave da se ohlade i poslužuju se kao hladna slastica. Pekmez od smokve servira se uz razne suhe kolačiće, ali i uz mladi kozji sir. Pršut i dinja već su poznata kombinacija na tanjuru, no jednako tako to su i svježe, jako zrele smokve s istarskim pršutom. Smokve zapravo jako vole biti u „slanom“društvu, te tako, na primjer, postoji niz svečanih jela upravo u kombinaciji smokve i finih komada mesa.
Sotirana junetina sa smokvom sastoji se od junećih fileta u umaku koji čine luk, pekmez od smokava, tamni temeljac i malo finog konjaka, a poslužuje se uz domaće njoke. U sličnoj varijanti poslužuju se i pureća prsa punjena pekmezom od smokava te potom uvaljana u jaje, brašno i listiće badema i ispržena u dubokoj masnoći i poslužena uz kuhano povrće. Svinjski file ili pisanicu obložite slaninom i položite u vatrostalnu posudu, a oko mesa poslažite smokve izrezane popola i prelijte maslinovim uljem i kvalitetnim bijelim vinom u kojem je žlica meda. Natrgajte malo listića ružmarina, te posolite i popaprite. Nakon četrdesetak minuta izvadite iz pećnice i poslužite uz prilog koji vam padne napamet. U sličnoj varijanti pripremaju se i pačji bataci, a umjesto vina poseban štih daje aceto balsamico.
Tekst: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!