Bračni život u dva-tri poteza

 

Tisja Kljaković Braić akademska je slikarica i karikaturistica kojoj su širu popularnost, posebice među onima izvan umjetničkih krugova, donijeli – Oni

Ako se slučajno dosad niste susreli s ovim simpatičnim bračnim parom i svjedočili silno duhovitim crticama iz njihove svakodnevice – definitivno ste u manjini. Na društvenim mrežama redovno ih prate deseci tisuća ljudi, majice, bedževi i platnene vrećice na kojima su oni motiv i te kako su „vruća roba“, a o životu ovog popularnog dvojca izdana je i knjiga koja ruši mnoge prodajne rekorde. U njihovim se dnevnim ritualima, prkosnim bračnim prepirkama i dirljivim intimnim trenucima, lako i sa smiješkom prepoznaje svatko od nas. Oni su protagonisti živopisnih karikatura akademske slikarice i karikaturistice Tisje Kljaković Braić (41).

S likovnim radovima ove splitske umjetnice dobro su upoznati gotovo svi ljubitelji slikarstva, a svoja djela dosad je izlagala na tridesetak skupnih te četrdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Slikarstvo je diplomirala 2003. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele, a djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Ipak, širu popularnost, posebice među onima izvan umjetničkih krugova, donijeli su joj upravo Oni, naoko jednostavne karikature koje crta u samo nekoliko poteza, uz duhovit popratni tekst, i kojima ovjekovječuje jedan tipični, dalmatinski bračni život. Prije tri godine počinje ih objavljivati na Facebooku te ubrzo, i sasvim nenadano, postaje jednom od najprepoznatljivijih umjetnica naših prostora. Zahvaljujući velikom zanimanju publike, 2018. objavljuje i knjigu “Oni” u izdanju Frakture, koja objedinjuje stotinjak ponajboljih epizoda, a koja nedugo zatim postiže status bestselera, s više od 11 500 dosad prodanih primjeraka.
– Ja san ljudima koji nemaju pojma o umjetnosti podvalila umjetnost – reći će kroz smijeh.

S velikim uspjehom okušala se i kao spisateljica debitantskom knjigom „U malu je uša đava“, u kojoj kroz niz duhovitih i toplih autobiografskih priča dočarava svoje djetinjstvo provedeno u Splitu 80-ih godina. Knjiga je još uvijek na ljestvici najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj, a inspirirala je i splitskog animatora Veljka Popovića da po njoj napravi animirani film. U pripremi je i postavljanje ove knjige na kazališne daske, što neće biti prva njezina suradnja s kazalištem. Naime, Tisja je autorica cijelog likovnog rješenja za predstavu “Proba orkestra” Zagrebačkog kazališta mladih.

Privatno, njezin život neraskidivo je vezan za rodni Split, u kojemu živi sa suprugom Igorom i kćerima – desetogodišnjom Issom i tek rođenom Nastjom. Bez kolebanja priznaje kako sebe ne može zamisliti niti u jednom drugom gradu na svijetu.
Ističe kako povrh svega izrazito cijeni humor koji, osim u svojim radovima, njeguje i u svakodnevnom životu. „Dugo sam mislila da sa umjetnošću nema zezancije. I danas mi kažu: ‘Dobro to šta se zezaš, al one tvoje ozbiljne slike su ipak umjetnost.’ A nije tako. Karikature su ravnopravne. Mi kao da obezvređujemo osmijeh. Više cijenimo ljude koji ga nemaju. One sa kamenim licima. I kaže se – on je ozbiljan čovik. U onim šarenim rubrikama na dnu portala uvik bude neki tekst o osmijehu koji produžava život. Napisan samo da malo popuni rubriku. A ja mislim da je to udarna vijest“, izjavila je jednom prigodom.

Tisuće parova diljem Hrvatske prepoznaje se u intimnim crticama iz njihovog svakodnevnog života; Oni su poput ogledala nas samih. Sugerira li to da smo svi, koliko god naizgled različiti bili, ipak u biti vrlo slični?
– Život u crtežu živimo svi mi koji smo zadovoljni što imamo jedni druge.
I svi smo vlasnici istih situacija, očekivanja, nadanja, slabosti i mana…
Svega onoga šta život čini, a pari nam se nevažno i nevidljivo. Samo sam osvijetlila sve te trenutke i to je djelovalo tako čarobno na sve.

Banalno pitanje, ali ne može se bez njega: kako su uopće nastali Oni? Otkud ideja?
– Oni su polako nastajali u mojim slikama. Njoj se za stalno pridružio On, tamo negdi prije dvanaestak godina kad se pojavija moj Igor. Bas tada završava moja faza art brut slikarstva i prelazim u jedno lirsko slikarstvo u kojima Oni žive neku poetičnu ljubav. A onda, kako sam se udala i rodila, Oni počinju živit pravi život u crtežu i priči. Taj život nazvali smo karikaturom, šta on uopće zapravo nije.

Piše: Sonja Staničić

Ostatak teksta potražte u tiskanom izdanju!

Ostavi komentar