Botanički vrt – 125 godina zelenog dragulja

U doba vladavine asfalta i sve veće urbanizacije nije loše podsjetiti se da u našem glavnom gradu, u njegovom središtu, postoji gotovo netaknuta i brižno održavana zelena oaza. Zagreb ima svoj zeleni dragulj u koji rado svraćaju i građani i turisti, planski izgrađen vrt koji se trudi zadržati ugođaj i izgled kakav je imao kada je i nastao, krajem 19. stoljeća.

Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ove godine obilježava 125 godina svoga postojanja, zbog čega se našao u središtu domaće, ali i svjetske stručne javnosti.
– Za nas je ovo zaista velika obljetnica jer se radi o najstarijem vrtu ove vrste u Hrvatskoj – ponosno ističe mr.sc. Biserka Juretić, voditeljica vrta. Dok u svijetu postoje razne vrste botaničkih vrtova, čak i privatni koje drže pojedinci zaljubljeni u određenu sortu bilja, kao što su orhideje ili biljke mesožderke, Botanički vrt u Zagrebu sadrži najveću zbirku biljaka u Hrvatskoj. Mnogima omiljeno mjesto za bezbrižnu šetnju, besplatan i odijeljen od prometne vreve, posjetiteljima danas nudi više od 5000 svojta, među kojima i 300 zakonom zaštićenih vrsta hrvatske flore.

Iako većina Zagrepčana Botanički vrt doživljava kao mali komadić prekrasno uređene prirode usred grada, pa se tamo nerijetko odlaze odmoriti ili uhvatiti inspiraciju i motivaciju za nastavak svojih dinamičnih života, primarnu funkciju vrta jasno je naznačio njegov utemeljitelj, prof. dr. Antun Heinz. On je, naime, još 1896. u jednom opsežnom djelu o Botaničkom vrtu napisao da vrt “ne treba biti plandovalište, nego učilište.” A da su njegove riječi bile točne, govori činjenica da se tu danas vrlo intenzivno održava nastava. Tu ne dolaze samo studenti botanike, već i agronomi, geolozi, studenti Šumarskog fakulteta, te svi koji na bilo koji način uče botaniku. Dakle, Botanicki vrt i ta velika zbirka bilja koju čuva, nastali su iz potrebe Sveučilišta, a ideja nije došla od utemeljitelja Heinza, već od njegova mentora, prvog profesora botanike u Zagrebu, prof. dr. Bohuslava Jiruša, koji je potrebu osnivanja vrta pri tadašnjem Botaničko-fiziološkom zavodu Mudroslovnog fakulteta, a za potrebe nastave, izložio još 1865. godine. Kako to nerijetko biva, svi su ideju podržali, ali se njena provedba odgađala gotovo 20 godina. Profesor Jiruš otišao je u Prag, a provedbu inicijative preuzeo je njegov dotadašnji asistent Heinz… Projekt 1884. napokon dobiva zeleno svjetlo i Botanički vrt je otvoren pet godina kasnije, a njegov utemeljitelj se pobrinuo da već od početaka ima zavidnu zbirku biljaka. Bogatu zbirku pratila je i vrhunska arhitektura o kojoj je Heinz također mnogo naučio obilazeći vrtove diljem Europe. Tako je istočni dio uređen u engleskom romantičarskom stilu, s brojnim vijugavim stazama za šetnju, dok je zapadni dio preslika francuskog baroknog stila, gdje je sve simetrično, od staza do organizacije biljaka, onako kako je to, primjerice, i u Versaillesu.

bot6

Zanimljivo je da je upravo Botanički vrt bio začetak onoga što i danas ocrtava vizuru Zagreba, a to je zelena Lenucijeva potkova. No, još u počecima rada utemeljitelj je znao jednu stvar – Botanički vrt nema dovoljno prostora. Tako su postojali planovi da se njegova površina prostre do Glavnoga kolodvora, no urbanizacija si je tada dala maha, pa su počele nicati zgrade i prostorna sudbina vrta bila je zapečaćena.
– Već na fotografijama iz 1900. vidi se da su i staklenici bili prepuni biljaka… Vrt je definitivno premalen, prostire se na tek 4,5 hektara, no na ovim prostorima Europe vrtovi su tada i bili tih veličina, od četiri do deset hektara. Suvremeni botanički vrtovi planiraju se pak na najmanje 30 ili 40 hektara, no takvi su vrtovi danas izmješteni izvan gradova. Ni princip sadnje danas nije isti kakav je bio, nekad se slijedila evolucija, a biljke su se sortirale po srodnosti, dok se danas u velikim vrtovima pristupa ekološkim principima, pa je jedan dio vrta, primjerice, Sjeverna Amerika, a drugi Azija. No,takav pristup svakako zahtijeva puno više prostora – objašnjava stručni savjetnik Botaničkog vrta dr. sc. Vanja Stamenković.

Biserka Juretić dodaje kako novi svjetski trendovi vode razvoj botaničkih vrtova u novim smjerovima, a aktualno je čak i spajanje botaničkih i zooloških vrtova. Oni su najčešće također organizirani prema kontinentima ili klimatskim zonama, a manji su im i troškovi jer trebaju samo jednu službu održavanja:
– Prije pet, šest godina to je napravljeno u Pragu i svi su se zgražali jer se smatralo da će takav pristup uništiti botanički vrt, ali dogodilo se upravo suprotno, a tamošnji je ravnatelj i više nego zadovoljan rezultatom.

No, vrt u središtu Zagreba sigurno neće krenuti tim stazama već je ideja obnoviti ga i vratiti mu sjaj kakav je imao prilikom osnivanja, da bi posjetitelji, građani i turisti, vidjeli i osjetili da je to vrt s kraja 19. stoljeća.
– Ovdje se više od ovoga ne može, ako bismo htjeli vrt širiti, morali bismo raditi novi jer je ovaj zakonom zaštićen i u njemu ne možemo ništa mijenjati da bismo unosili nove sadržaje. Naravno, tu su i potrebe Sveučilišta i postoji ideja novog sveučilišnog vrta na puno više hektara. U takvom vrtu, dalje od gradskog središta, mogli bi se otvoriti i razni drugi sadržaji koje imaju vrtovi diljem svijeta da bi privukli posjetitelje i postali isplativi, od kazališnih, glazbenih, likovnih i drugih događanja, pa do ugostiteljskih objekata. No, to je zasad tek ideja – kaže voditeljica vrta.

bot7

Još šezdesetih godina proteklog stoljeća postojala je ideja o gradnji novog botaničkog vrta, postojali su nacrt i plan, a lokacija je trebala biti pod Sljemenom, u Mlinovima. No, ta je ideja uključivala i gašenje starog vrta, jer su gradske vlasti htjele na tom atraktivnom mjestu u gradskom središtu napraviti nove ulice i zgrade. Srećom, to se nije dopustilo, ali je automatski i ideja novog vrta zaustavljena. U međuvremenu su se u Mlinovima izgradile kuće i prostor se urbanizirao, pa cijeli taj projekt više nije upotrebljiv ni aktualan. Zato je sada prioritet obnova staroga vrta, od staklenika do ograde, a unaprijediti treba i navodnjavanje, ističe Juretić te dodaje da se vrtu treba maksimalno posvetiti kako ga ne bi snašla sudbina brojnih drugih vrtova koji su se u Hrvatskoj, nažalost, posljednjih godina gotovo ugasili. Ipak, u ovome obliku, uz revitalizaciju i obnovu, Botanički vrt itekako ima što ponuditi. O njegovoj atraktivnosti svjedoči i činjenica da je to treće po redu najposjećenije odredište koje turisti u našoj metropoli obilaze, odmah nakon Katedrale i Gornjega grada.

Zelene atrakcije koje vrt skriva mnogobrojne su, no voditeljica i njen stručni suradnik slažu se da je svakako svima najomiljeniji – amazonski gigantski lopoč. Iako se u pravom izdanju razvije tek u kolovozu i rujnu, posjetiteljima je uvijek zanimljiv. Na prirodnom staništu mu plutajući listovi imaju promjer i do dva metra, ali kod nas je to nešto više od metra, no ima i velike cvjetove.
– Nekima je zanimljiv lotos, a dosta nas ljudi jednostavno pita imamo li kavovac jer ih zanima kako izgleda biljka od koje se dobiva kava – kaže Juretić.

Stamenković dodaje da posjetiteljima od stabala veliku pozornost privlači stablo davidije, koja dolazi iz Kine, ima velike bijele viseće listove pa je nazivaju i “stablo maramica”. Tu su i neki relikti, biljke iz starih flora, koje su na našem planetu rasle i prije nekoliko desetaka ili stotina tisuća godina. Najpoznatiji predstavnik takvih stabala svakako je ginko, a najnovija biljka koju su nabavili čuveni je australski stribor, biljka koja je slučajno otkrivena u Australiji prije dvadesetak godina, a u Botaničkom vrtu su je posadili prije mjesec dana i sada pokraj mosta privlači poglede posjetitelja.

Atraktivnost, ali i potrebu očuvanja Botaničkoga vrta PMF-a potvrdili su i voditelji 26 vrtova iz svih europskih zemalja, koji su kao članovi Konzorcija europskih botaničkih vrtova u povodu proslave obljetnice stigli u Zagreb. Oni, naime, redom ističu važnost ovakvih vrtova i zbog njihove sve veće uloge u očuvanju biljnih vrsta. Tako da se već događa da je u svijetu na prirodnim staništima izumrlo dvadesetak biljnih vrsta, ali su se očuvale u vrtovima u drugim dijelovima svijeta. Ta sveprisutna opasnost da biljke jednostavno više nisu prilagođene staništima na kojima su donedavno bile “udomaćene” osjeti se i u zagrebačkome vrtu, gdje je promjena mikroklime s rastom velegrada, ali i globalnim promjenama, također počela uzimati danak.
– Možda je lakše s manjim biljkama, ali stabla, na primjer, u ovakvim uvjetima nikad ne mogu dosegnuti svoju punu veličinu ili starost. Ovo je okruženje grada i asfalta, ljeti je presuho i onečišćeno, a tu su i strašne klimatske promjene, jaki vjetrovi, nenadani snjegovi, a sve su to stresovi za biljke. Može se vidjeti kako neka starija stabla idu prema svome kraju, pa ih treba orezivati, liječiti ili zamijeniti. Zanimljivo je, gledajući klimatske promjene, da ovdje sve bolje uspijevaju biljke koje se smatraju mediteranskim, i tu ne mislim isključivo na naše podneblje, već i na Australiju i Novi Zeland… Ima i biljaka koje su otporne na sve uvjete. Jedno neobično stablo, parocija, koja je stara kao i ovaj vrt, fantastično se drži, da može, još bi se i širila. No, ona dolazi iz planina koji bilježe i suše i jake zime. A opet, tulipanovci ili ukrasne trešnje kratkog su nam vijeka. Neke biljke pak uopće ne možemo uzgajati, na primjer običnu europsku jelu, jer u ovim nizinskim krajevima može se održati tek godinu, dvije i nakon toga ugine – tumači nam Stamenković.

bot5

U fokusu im je svakako revitalizacija vrta i infrastrukture, ali i same zbirke. Da se ne bi oslanjali isključivo na novac Sveučilišta, zagrebačke Gradske uprave ili na brojna obećanja, u Botaničkom vrtu odlučili su ne sjediti prekriženih ruku, već zagrabiti u europske fondove. Tako su izradili projekt HORTUS (Hrvatski komadić raja tragom europskog sjaja), kojeg je protekle godine prihvatilo i podržalo resorno ministarstvo, a sada je u pripremi i dokumentacija za EU. Potencijalnim novcem vrt bi mogao dobiti novi sjaj, a dobar dio uložio bi se u daljnju edukaciju te na jaču međusobnu suradnju s vrtovima i obrazovnim institucijama u Hrvatskoj, ali i u regiji. Jedna od želja svakako im je urediti staklenike, koji još nisu obnavljani, a treba im vratiti sjaj koji su imali prije 125 godina.
– Svi su nam projekti spremni i dobili smo sve suglasnosti za obnovu. Budući da je cijeli vrt zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture, ta je procedura potrajala jer se sve mora obnoviti u originalnom stilu, a sve smo uspjeli odraditi osim – novca – ističe voditeljica Juretić.

Staklenik bi im svakako pomogao u plasiranju dodatnih izložbi i atrakcija, a mogla bi se naplatiti i pokoja ulaznica, ne toliko zbog zarade, koliko zbog kontrole protoka posjetitelja jer je vrt ipak nastao kad je Zagreb brojio 38.000 stanovnika, dok je danas milijunski grad. Naravno, za škole i druge obrazovne institucije posjet će uvijek biti besplatan…

Inače, Botanički je vrt jednu sezonu čak pokušao uvesti naplatu ulaznica za razgledavanje izložbe, i to po simboličnoj cijeni od pet kuna, odnosno jednog eura, a posjetitelji bi pritom dobili i razglednicu. Ipak, morali su brzo odustati od toga modela jer ih je rezultat iznenadio – ljudi bi se jednostavno okrenuli i otišli, ne samo Zagrepčani, već i turisti! S druge strane, jedan od uvjeta pod kojim je prije 125 godina Sveučilište dobilo od Grada prostor za vrt, bilo je i to da vrata vrta moraju ostati otvorena za građane. Problem nastaje jedino kad posjetitelji, zato što je besplatno, vrt ponekad doživljavaju kao svaki drugi gradski park ili šetnicu, kao prostor za piknike i zabavu, a ne kao obrazovnu instituciju. A i čuvari ponekad imaju pune ruke posla jer pojedinci znaju gaziti biljke, a neke i ukrasti. Nemali broj puta događalo se, naglašava Juretić, da mladi “raspale” glazbu na klupama pa i njih treba upozoravati da je to stres za floru i faunu koja ovdje mora imati svoj mir i njegu. Ipak, o uvođenju video nadzora ne razmišljaju jer bi to podrazumijevalo i dodatne električne instalacije po vrtu, ali i dodatnu rasvjetu, što svakako nisu uvjeti kojima žele opterećivati i uznemiravati biljke, ali i brojne životinjske vrste koje tamo žive, od ptica do ježeva. Kako bilo, unatoč poteškoćama s prostorom, sigurnošću ili novcem, u Botaničkom vrtu PMF-a i ne pomišljaju na smanjenje broja aktivnosti – od redovnih sveučilišnih projekata i nastave, do atrakcija i manifestacija čiji je cilj privući građane i turiste. U posljednje vrijeme sve su više orijentirani i na najmlađe pa organiziraju grupne posjete, kvizove, a od lani su mališanima iz vrtića i osnovne škole omogućili da uređuju svoj vrt i povrtnjak. Vođeni idejom da sve više gradske djece nema priliku vidjeti kako u prirodi izgledaju mrkva ili rotkva, otvorili su im vrata i omogućili da ih i sami zasade, a na kraju i ubiru plodove svojih malih vrijednih ruku. Uz to, u vrtu će i nadalje organizirati već tradicionalnu prodaju bilja za građane, ali sada u sklopu europske regulative, pa će kupci moći kući odnijeti samo biljke koje u vrtu imaju u uzgoju više od pet godina unatrag, a nikako one koje su „svježe“ nabavljene.

bot2

I dok građani metropole i turisti lako mogu posjetiti ovo zeleno utočište u središtu Zagreba, u Botaničkom vrtu naglašavaju da imaju još jednu važnu funkciju, a to je osvještavanje građana da u Hrvatskoj postoje i drugi vrtovi vrijedni pozornosti, a koji tek čekaju da institucije u čijem su vlasništvu prepoznaju njihov potencijal. Tako svoje sveučilišne botaničke vrtove imaju i Dubrovnik i Split, a valja spomenuti i dva planinska vrta – na Biokovu i Zavižanu, koji bi mogli oživjeti i postati atrakcija uz samo jednog zaposlenog stručnjaka botaničara i jednog vrtlara. Inače, i Zagreb ima još jedan vrt skriven od pogleda javnosti, a to je botanički vrt koji pripada Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a nalazi se u Schrottovoj ulici, i također je u nezavidnoj financijskoj situaciji. Više je usmjeren na ljekovite biljke, a dio vrta je i prirodna šuma…
– Botanički vrtovi ne zahtijevaju u početku strašno veliko ulaganje. A održavani vrtovi mogu postati atraktivni i turistima i domaćim posjetiteljima te kasnije mogu razvijati popratne sadržaje, i to pokušavamo osvijestiti institucije koje stoje iza tih vrtova. Svaki vrt ima i povijesnu, i kulturnu, i turističku vrijednost. Šteta je to ne iskoristiti, već puštati da propadne – zaključuje Biserka Juretić.


MUKA S KORNJAČAMA

Vjerojatno najveću muku Botaničkom vrtu već godinama zadaju – kornjače. Budući da je riječ o lijepo uređenom “komadiću” prirode, posjetitelji mahom smatraju da je u redu iskoristiti taj prostor za puštanje na slobodu svojih ljubimaca, a to su najčešće egzotične i u prirodi relativno agresivne crvenouhe kornjače. Djelatnici vrta prilikom svakog čišćenja jezera uhvate najmanje stotinu tih kornjača i onda muku muče s udomljavanjem jer ih tamo ne smiju ostaviti. Naime, kornjače jedu i uništavaju bilje, ali i riblju i žablju mlađ, i time itekako narušavaju ravnotežu među florom i faunom.
– S time se uporno borimo i mi i Park Maksimir. No, uvoznom lobiju ne možemo stati na kraj, to je pitanje tržišta, roditelji djeci redovito kupuju te kornjače za ljubimce. Prodavači im govore da će kornjače godinama ostati male, pa kad ih iznenadi koliko narastu, ljudi ih bacaju u prirodu. Neki nas pitaju mogu li nam ostaviti kornjaču pa im radije pomognemo, ali većina ne pita, samo ih ostavi. A te kornjače su nam istrijebile gotovo sve zlatne ribice u jezeru… – naglašava Juretić.

bot3

Tekst: Igor Weidlich
Slike: Romeo Ibrišević

Tekst je objavljen u Jet Set Magazinu broj 133

 

Ostavi komentar