Sergijev Posad gradić je udaljen sedamdesetak kilometara sjeveroistočno od Moskve, najvažnije je duhovno središte Ruske pravoslavne crkve, ali i mjesto koje je proslavilo rusku matrjošku
Matrjoška, što je to matrjoška? Ne znate? No kad bismo isto pitanje postavili za babušku, vjerujem da bi se svima odmah upalila lampica. Tko je, kada i zašto drveni set igrački na rasklapanje u liku seoske žene, odnosno majke (a ne bake!) prozvao babuškom („babuška“ je na ruskom baka), ne znamo točno, ali kod nas se definitivno uvriježio taj zapravo pogrešan izraz. Stoga je vrijeme da to ispravimo. Kad se sjetimo djetinjstva, vjerujemo da nije bilo ni djevojčice ni dječaka kojeg je ta ruska drvena igračka mogla ostaviti ravnodušnog – svima je zacijelo bio izrazito privlačan taj koncept otvaranja svake pojedine drvene lutke u kojoj se krije manja, pa u njoj još manja i tako sve do one najmanje, veličine tek nekoliko centimetara. Ta najmanja predstavlja bebu, a cijeli koncept originalno simbolizira obitelj – majku, djecu, plodnost i zajedništvo. I mi se sjećamo svoje fascinacije ruskom „babuškom“ kako smo je tada pogrešno nazivali (a mnogi i sada); otvaranja jedne po jedne figure s uzbuđenjem koje nas i danas obuzme kada uzmemo u ruke tu naizgled jednostavnu, no toliko zabavnu i simpatičnu igračku koja uvijek podjednako oduševljava i mlađe i starije generacije.
Prije ovog ludila s koronom koje je paraliziralo cijeli svijet, uspjeli smo posjetiti Moskvu te napraviti izlet do Sergijevog Posada, gradića udaljenog sedamdesetak kilometara sjeveroistočno od Moskve, najvažnijeg duhovnog središta Ruske pravoslavne crkve, ali i mjesta koje je proslavilo rusku matrjošku. Grad je izrastao oko najvećeg ruskog samostana posvećenog svetom Sergiju Radonješkom koji je ovdje živio povučenim redovničkim životom u prvoj polovici 14. stoljeća. On je jedan od najvažnijih ruskih svetaca, poznat i kao samostanski reformator srednjovjekovne Rusi, kako se nekad nazivala Rusija. Većina turista dolazi u Sergijev Posad posjetiti njegov samostan, odnosno Lavru svetog Trojstva koja je danas pod zaštitom Unesca, no ne propuštaju obići i najpoznatiji Muzej igračaka u Rusiji koji se nalazi u neposrednoj blizini Lavre. Sergijev Posad već je u srednjem vijeku postao poznat po ručnoj izradi drvenih predmeta, najviše igračaka, a od kraja 19. stoljeća matrjoška među njima zauzima središnje mjesto.
Čitava priča oko matrjoške krenula je s obližnjeg posjeda Abramcevo u vlasništvu Save Mamontova, poznatog industrijalca, trgovca i velikog pokrovitelja umjetnosti. Mamontov je na svom imanju osnovao umjetničku koloniju kroz koju je prošlo mnogo poznatih ruskih umjetnika toga vremena. Bilo je to razdoblje umjetničkog preporoda i oživljavanja ruske tradicionalne kulture, pa su s tom namjerom na imanju Mamontovih otvorene radionice keramike, izrade namještaja, svile i koječeg drugog. Priča govori da je Mamontova supruga iz Japana donijela drvenu figuru starog mudraca i na imanju je oduševljeno pokazala svojoj obitelji, gostima i umjetnicima. U Japanu je u to doba započela izrada figura jednostavnih formi, bez istaknutih ruku i nogu, pod nazivom kokeshi. I upravo ova japanska lutka potakla je lokalnog umjetnika, slikara Sergeja Maljutina, da uz pomoć majstora drvotokara Vasilija Zvjezdočkina izradi prvu matrjošku i time utre zvjezdani put najpoznatijem ruskom izvoznom proizvodu i simbolu čitave Rusije.
Bilo je to 1890. godine, dakle prije točno 130 godina. Prva matrjoška sastojala se od osam figura, od kojih je najveća predstavljala majku u tradicionalnoj seoskoj nošnji s pijetlom u ruci. Ostale, manje lutke, njezina su djeca, dok je najmanje među njima tek rođena beba. Prva matrjoška izrađena je u radionici dječjih igračaka koju je unutar obiteljskog imanja osnovao Savin brat Anatolij i koja će ostati aktivna idućih desetak godina. Ova prva matrjoška i danas se čuva u Muzeju igračaka u Sergijevom Posadu i njezin je najpoznatiji i jedan od najvrjednijih izložaka. Zanimljiva je priča o tome kako je uopće došlo do imena „matrjoška“. O tome postoji nekoliko verzija. Po jednoj, naziv dolazi od latinske riječi „mater“ koji označava majku. To ima logike budući da se radi o seoskoj ženi koja je u prošlosti imala veliku obitelj s puno djece. Druga se verzija zasniva na popularnosti ženskog imena Matrjona u to vrijeme, pa je samim time i lutka tako prozvana. I napokon, treća je verzija zapravo donekle proširena varijanta druge priče i kazuje da se jedna od sluškinja na imanju Abramcevo zvala Matrjona, a kako je s obitelji bila vrlo bliska, lutki su odlučili nadjenuti njezino ime.
Tekst & fotografije: Ivana Kovačić
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju!
