Eric Clapton je prepoznao neprocjenjivu ulogu Cordingsa, shvatio je da je kudikamo više od pukog dobavljača ladanjske odjeće i odjeće za lov. Bez obzira na poklonike Burberryja i Belstaffa, Cordings je taj koji nosi baklju za korijene engleske mode!
Najprije ono temeljno: engleska ladanjska odjeća tradicionalna je odjeća koju nose muškarci i žene u ruralnoj Britaniji. Radi se o izboru odjeće za sudjelovanje u sportovima na otvorenom kao što su konjičke discipline, streljaštvo i ribolov, kao i tijekom opće aktivnosti na otvorenom, poput šetnje, piknika i vrtlarenja. Osim toga, ta se odjeća nosi i na događajima kao što su konjske utrke, ladanjska vjenčanja, festivali piva i seoski sajmovi. Čak i prosječnom televizijskom gledatelju sve je to dobro poznato iz serija poput “Ubojstva u Midsomeru“ i sličnih. Na temelju toga i općepoznate činjenice da engleska tradicija obožava takve stvari, svatko će s lakoćom pretpostaviti da proizvođača ladanjske odjeće u toj zemlji ima napretek. No, rijetko će tko znati da je prvo modno ime na tome području – Cordings, tvrtka koja sjajno kombinira praktičnost i modni stil, zahvaljujući čemu je to već gotovo dva stoljeća staro ime omiljena marka za gospodu i dame koji vole ladanje, ali i one koji u takvoj odjeći vole biti zapaženi i u gradu.
Još manje je onih koji znaju da je jedan od poklonika Cordingsa, već odavna i slavni gitarist Eric Clapton. Trgovine ladanjske odjeće na Piccadillyju dobro se sjeća još iz svojih tinejdžerskih godina, kada su izlasci u London iz rodnog Surraya, da bi posjetio rock koncerte, često uključivali i nekoliko sati šopinga u trgovinama West Enda. Godinama poslije Clapton je po prvi put ušao u Cordings kada mu je u izlogu trgovine za oko zapela jedna jakna od tvida marke Firley s uzorkom riblje kosti. Jakna mu je savršeno pristajala, a Clapton je brzo postao redovita mušterija na Piccadillyju… Kada je 2003. Noll Uloth, sada direktor Cordingsa, tražio nekoga tko bi uložio u tvrtku, držao je da je Clapton logičan izbor.
– U to doba Cordings je prolazio kroz teškoće. Prethodni su vlasnici pokušali robnu marku učiniti modernom i ona je izgubila svoj identitet. Tražio sam nekoga tko voli Cordings i shvaća da se radi o jedinstvenome dijelu londonskog naslijeđa. Nisam želio da ga proguta neka velika kompanija i da Cordings izgubi svoju individualnost – kaže Uloth. Uloth je Claptona tada pitao ima li malo vremena da mu iznese svoj prijedlog o otkupu dijela tvrtke. Nakon potvrdnog odgovora i potom samo tri minute pažljivo pripremljene prezentacije, Clapton ga je prekinuo rekavši – da. Jednom prilikom, godinama kasnije, izjavio je da je pristao samo da bi tamo mogao nastaviti kupovati.
Treba znati da se u zemljama poput Engleske, gdje postoji poštovanje prema svemu tradicionalnome – od kraljevskog vjenčanja do jednostavnog rituala poslijepodnevnog čaja – prijetnja tradiciji može činiti kao prijetnja samom Commonwealthu. Zato je priča o Cordingsu i Claptonu toliko i značajna; to je priča o obiteljskome blagu na rubu propasti s prilično neočekivanim junakom. Osnovan kao trgovačka kuća lovačkom opremom i vodonepropusnih artikala, Cordings je prvi put otvorio svoja vrata 1839. u dijelu Londona poznatom kao Strand. Stavimo li to u povijesni kontekst, bilo je to samo godinu dana poslije krunidbe kraljice Viktorije i dvadeset godina prije objavljivanja revolucionarnog djela Charlesa Darwina „O podrijetlu vrsta“. Nakon što se etablirao kao vodeći proizvođač čizama i odjeće za nošenje na otvorenom, tvrtka se 1877. preselila na Piccadilly broj 19, gdje se nalazi i danas.
Piše: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
