Na ljetnoj vrućini, uz lagane seafood salate i pudinge, umjetne borove i bradatog djedicu u kratkim hlačama, imat ćete osjećaj kao da se radi o nekoj šali… Naša suradnica prošli je Božić i Novu Godinu dočekala u Australiji… Kao što je i za očekivati, u zemlji Down Under u božićno je doba sve obratno negoli kod nas na sjevernoj polutci: umjesto zime ondje je uzavrelo ljeto, kuhano vino zamijenilo je mrzlo pivo, dok se na božićnom stolu najčešće serviraju lagana, hladna jela. U unutrašnjosti Australije sada je preko 40°C, a često su takve temperature i u priobalju gdje su se smjestili svi veći australski gradovi, pa na sam Božić ili Štefanje Australci često odlaze na plažu kako bi se bar malo rashladili od ljetnih temperatura.
Djed Božićnjak ovdje nije odjeven u debelo crveno odijelo, već paradira u ljetnom izdanju – kratkim hlačicama, često s pivom u ruci, da mu malo rashladi bradom pokriveno lice. Nema mirisnih borova i jela, umjesto njih se koriste uglavnom umjetna plastična drvca ili pak autohtone australske biljke poput Christmas Busha (Božićnog grma) s crvenim cvjetovima i zelenim lišćem – kombinacijom boja koja najviše asocira na tradiciju Božića.S obzirom na to da je većina stanovnika Australije, njih čak 60%, porijeklom iz Europe, božićni običaji ovdje su itekako popularni. Pjevaju se božićne pjesme, vjernici odlaze na polnoćku, a većina Australaca kiti kuće i vrtove božićnim ukrasima te se nadmeće sa susjedima u tome čiji će vrt biti originalnije i raskošnije ukrašen svjetlucavim lampicama i dekoracijama.
Dan nakon Božića, na Štefanje, Australci posjećuju prijatelje i rodbinu uživajući u nezaobilaznom roštilju i odličnom australskom pivu koje mora biti ekstra rashlađeno. Pogotovo ako se ekipa odluči na odlazak na plažu, kao što sam i ja učinila za posljednjeg Božića. Tada obavezno morate ponijeti eskie – prijenosni frižiderić s puno leda bez kojeg Australci ne idu nikuda. Jedna od stvari na koju se australski turisti u Hrvatskoj žale jest to da naše pivo nikada nije dovoljno hladno. Možda su i u pravu, barem kad se uspoređuje s polarno hladnim australskim pivom izvađenim iz eskieja… Za Božić je u Australiji posebno živo u gradovima. Na najpopularnijoj sydneyskog plaži Bondi na sam Božić skupi se i do 40.000 ljudi, najviše turista i mladih. U Melbourneu se, pak, na badnju večer, ljudi sastaju na otvorenom kako bi pjevali božićne pjesme uz svijeće. Ovu tradiciju započeo je radijski voditelj Norman Banks još daleke 1937. godine, a zadržala je popularnost sve do danas.
U Adelaideu, glavnom gradu Južne Australije, održava se jedna od najvećih božićnih povorki na svijetu, poznata pod nazivom Adelaide Christmas Pageant. Povorku je 1933. godine osmislio Sir Edward Hayward, vlasnik robne kuće John Martin’s i otada se priređuje svake godine. Ali ne uoči Božića, nego već u studenome, kako bi se izbjegle ljetne vrućine. U početku se radilo o dječjoj božićnoj povorci koja je čak i usprkos ekonomskoj krizi tridesetih godina požnjela instantni uspjeh. U međuvremenu se broj sudionika i posjetitelja više nego udesetostručio, pa ih danas ima više od tristo tisuća. Povorku je ove godine sačinjavalo preko šezdeset alegorijskih kola, sedamnaest glazbenih sastava, desetak plesnih skupina i više pjevačkih zborova. Zanimljivo je da su pokrovitelji povorke, četiri najveća australska sindikata čiji zaposlenici velikodušno volontiraju kao klaunovi, vile, kuhari, pomoćno osoblje. Upravo klaunovi, kojih ima oko 250, zaslužni su za obaranje Guinessovog rekorda u najvećem okupljanju ljudi s crvenim nosevima 2011. godine. Godinu dana ranije oboren je i rekord u najmasovnijem pjevanju božićnih pjesama. U njemu je sudjelovalo čak devet tisuća ljudi!
Sjećam se svog prvog dolaska na Adelaide Christmas Pageant još 1982. godine. Meni kao djetetu iz tada komunističke Jugoslavije u kojoj se Božić nije smio javno obilježavati, raskošna božićna povorka s likovima iz bajki, prinčevima i princezama te Djedom Božićnjakom na čelu, činila se potpuno nestvarnom.Većini stanovnika sjeverne hemisfere upravo takvim učinit će se i Božić u Australiji. Na ljetnoj vrućini uz lagane seafood salate i pudinge, umjetne borove i bradatog djedicu u kratkim hlačama, imat ćete osjećaj kao da se radi o nekoj šali… Božić na južnoj polutci svakako je posebno iskustvo koje treba doživjeti. No isto tako vjerujem da ćete se, nakon tog doživljaja, baš kao i ja, s veseljem vratiti našem zimskom božićnom „štimungu“ s kuhanim vinom, cupkanjem oko adventskih štandova, ugrijanom domu s okićenim borom i mirisnom pečenkom. Onom pravom zimskom Božiću na kakav smo odmalena naviknuli i kakav očekujemo da bude – radostan, dostojanstven, svečan. Po mogućnosti s pokojom pahuljom snijega….
DOČEK NOVE GODINE S POGLEDOM NA OPERU
Većina posjetitelja koja se zatekne u Australiji tijekom blagdana, za proslavu Nove Godine odabire Sydney. U sydneyskoj luci, pored zgrade Opere i poznatog Harbour Bridgea, svake se godine priređuje spektakularni vatromet. Oko dva milijuna posjetitelja dolazi u najveći australski grad upravo zbog toga. Osim toga, Sydney je jedan od prvih gradova u svijetu koji ulazi u novu godinu jer se nalazi u drugoj vremenskoj zoni, čak deset sati ispred nas u Hrvatskoj. Obzirni Australci na sve su mislili pa su tako i samo događanje namjerno podijelili u dva dijela. Prvi vatromet je u devet navečer i u njemu dolaze uživati obitelji s djecom i stariji ljudi. Drugi, naravno spektakularniji, počinje u ponoć. U proslavi sudjeluje i pedesetak osvijetljenih i ukrašenih plovila koja cijelom događanju daju dodatni, svečani “štih”.
Tijekom prošlih blagdana i mi smo posjetili Sydney, odsjevši u luksuznom stanu u samoj sydneyskoj luci, s najboljim pogledom na novogodišnji vatromet. Naime, preko stranice za razmjenu doma www.homeforexchange.com pronašli smo bračni par koji nam je nekoliko dana ustupio svoj stan u prestižnoj četvrti Sydneya, the Rocks, uz poznatu šetnicu Circular Quay i zgradu Opere. The Rocks je ujedno i najstariji dio grada, nastao još u 18. stoljeću kada je na ovom prostoru zasnovana kažnjenička kolonija. No nekadašnje postkolonijalne zgrade danas sve više zamjenjuju hipermoderni stambeni i poslovni neboderi s fantastičnim pogledom na sydneysku luku. Naš zamjenski stan bio je smješten u jednoj od takvih atraktivnih rezidencijskih nebodera s conciergeom u prizemlju te fitness dvoranom i bazenom za stanare. Dojmove kod prvog ulaska u stan teško je prepričati. Od ekskluzivnog lifta u secesijskom stilu koji nas je doveo do stana, preko luksuznog uređenja interijera, pa do staklenih prozorskih stijena koje čitav stan pretvaraju u kazališnu ložu iz koje se pruža pogled na jednu od najspektakularnijih urbanih vizura svijeta.
Dok nas je vlasnica Elizabeth, inače menadžerica jedne velike privatne tvrtke, uvodila u stan, osjećali smo se kao u filmu. Za nas su bile pripremljene dvije raskošne spavaće sobe, obje s fantastičnim pogledom na grad i luku; u središtu stana prostrani dnevni boravak okružen staklenim stijenama i pogledom na poznati sydneyski most. U dnevnoj sobi, kao i u susjednoj radnoj, brojni su umjetnički detalji – slike, brončani kipovi, kristalna šahovska garnitura. U modernoj kuhinji dominiraju crveni tonovi, a u jednoj od dvije luksuzne kupaonice na raspolaganju smo imali i jacuzzi. Elizabeth i njezin suprug Peter, menadžer u najvećoj australskoj zrakoplovnoj kompaniji Quantas Airways, kao stanari Quay Towera, imaju pravo koristiti bazen, saunau i fitness dvoranu, smještene dvije razine ispod stana, što je automatski bilo omogućeno i nama. Cijeli kat za rekreaciju u potpunosti je ostakljen, pa se iz svakog kutka prostora, bazena, fitness dvorane, pa čak i iz saune pruža pogled na Opera House i Sydney Harbour Bridge. Teško je moguće zamisliti ekskluzivniji doček Nove godine od ovog na 26. katu luksuznog Quay West Towera, sa šampanjcem u ruci i ponoćnim vatrometom, uz ritualno novogodišnje kupanje u bazenu s najljepšim pogledom na grad.
BOŽIĆ KOD KILICA
Moji australski prijatelji, Michelle i Jason Kilic, kao i većina Australaca, Božić provode uz svečani blagdanski ručak u krugu obitelji – svojih dvoje djece, roditelja, sestara i njihovih obitelji. Raskošnu obiteljsku kuću u prestižnoj adelaidskoj četvrti Toorak Gardens, već su okitili početkom prosinca, kao što je to ovdje uobičajeno. U Australiji se često stanari pojedinih ulica natječu tko će ljepše i raskošnije okititi svoje dvorište… Jason Kilic, inače vlasnik uspješne privatne firme Kilic Engineering i predsjednik lokalnog kluba australskog nogometa, već je tradicionalno okitio kuću brojnim električnim lampicama i dekoracijama. Unutar kuće postavio je umjetni bor, jer oni pravi nisu naravno pogodni za australsku klimu. Tu su šarolike zvijezde i veliki osvijetljeni znak „Merry Christmas“.
Na travnjak ispred kuće spustili su se sobovi Djeda Božićnjaka sa saonicama, a sam bradati djedica uzverao se na krov i viri iz dimnjaka. Cijela božićna priča oživi uvečer kada se popale sve svjećice na likovima i ukrasima. Ovog Božića bit će posebno svečano jer će im se priključiti i Michellini roditelji iz Pertha. Njihova obitelj je, kao i većina australskih obitelji, vrlo multikulturalna što dovodi do zanimljivog spoja blagdanskih tradicija – u njihovom slučaju anglosaksonske, hrvatske, češke i naravno, australske tradicije. Božićni ručak bit će stoga kombinacija tradicionalnih jela iz ovih podneblja, pa će osim morskog predjela koje je uobičajeno u toplim ljetnim uvjetima, na stol doći i pečena purica, svinjetina, ali i božićni puding i voće. Djeca će na božićno jutro otvoriti darove, potom slijedi svečani božićni ručak, a nakon ručka svi će uživati u i oko bazena…
Tekst: Ivana Kovačić
Tekst je objavljen u Jet Set Magazinu broj 136
