Reversible Destiny Lofts smjestio se u gradiću Mitaka, u zapadnom dijelu Tokija, najveće metropole na svijetu. Riječ je o arhitektonskom čudu koje se temelji na filozofiji tzv. promjenjive sudbine
Japan je nepresušan izvor inspirativne suvremene arhitekture. Stoga uoči svakog putovanja u Zemlju Izlazećeg Sunca nastojimo na internetu pronaći neki urbani objekt koji bismo rado vidjeli i upoznali. S obzirom na jezičnu barijeru te su potrage nerijetko neuspješne, no katkad pomogne nešto drugo… Eto, dok smo gledali popularnu američku seriju HBO-a “Djevojke”, jedna od glavnih junakinja privremeno se preselila u Tokio. Kako to obično biva, filmovi i serije pružaju ušminkanu stvarnost, pa je njezin smještaj bio u jednoj otkvačenoj pomodnoj zgradi koja nas je, na prvi pogled, ostavila bez riječi. Znali smo da ovo arhitektonsko čudo moramo vidjeti uživo. Srećom, promotivni materijali serije spominjali su o kojoj je točno zgradi riječ; saznali smo da se radi o stambenom kompleksu Reversible Destiny Lofts koji je poprilično poznat u Japanu. Kao što naziv naslućuje, temelji se na filozofiji tzv. promjenjive sudbine. Njome se potiče produživanje života stanara, a vidjet ćete kako čim zakoračimo u apartman…
Od kada je kompleks izgrađen (2005. godine), nerijetko je korišten u japanskim medijima i to ponajviše za razna modna snimanja. Kako i ne bi, kad je fotogeničan baš kao i sami modeli koji se u njemu snimaju. Saznali smo da su moguće i arhitektonske ture apartmana, kako bi i ljudi koji tamo ne žive mogli iz prve ruke vidjeti o čemu se radi. A kad smo pročitali da se nudi i opcija iznajmljivanja apartmana, znali smo da to ne smijemo propustiti unatoč za naše pojmove paprenoj cijeni od 250 dolara za noć u apartmanu za dvije osobe.
Po svijetu, u sklopu nekih muzeja, postoje umjetničke instalacije koje nude posjetiteljima da u njima prenoće, no provesti nekoliko dana u objektu koji je kombinacija instalacije i pravog apartmana, zaista je posebna prilika. Smještaj se nudi u samo dva od ukupno devet apartmana, ostalih sedam rezidencije su stalnih stanara. Bez puno dvojbi odmah smo otišli na Airbnb i uspjeli rezervirati trodnevno noćenje koje nam se upravo savršeno uklopilo u termine našeg već odavno organiziranog putovanja. Bilo je to zapravo pravo malo čudo i velika sreća s obzirom na to da su termini u proljeće uglavnom rasprodani, jer riječ je o najatraktivnijem razdoblju za posjet Japanu zbog predivnog cvata trešnjinog drveta.
Reversible Destiny Lofts smjestio se u gradiću Mitaka, u zapadnom djelu Tokija, najveće metropole na svijetu. Već pri samom pogledu na stambeni kompleks koji čine tri zgrade, shvatite da vas očekuje nešto uistinu jedinstveno. Četrnaest živopisnih boja krasi svaki dio eksterijera kompleksa, poput stepenica, lifta i balkona. Apartmani su “složeni” od betonskih modula kocki, kugli i valjaka, neodoljivo podsjećajući na tvorevine koje od šarenih kocaka iz(g)rađuju djeca. Homma Momoyo, izvršna direktorica Reversible destiny fundacije i Matsuda Tokeyoshi, glavni upravitelj kompleksa, potvrdili su nam da djeca koja posjete apartmane intuitivno znaju kako se kretati po njima i koristiti prostor. To je nešto što mi odrasli postupno izgubimo odrastanjem, pogotovo kad nam se nameću urbani objekti neprirodnih četverokuta i ravnih linija. Ovo svakako nisu takvi apartmani. Čak se niti ne ulazi u njih na običan način…
Kako dobne granice sputavaju potpuni doživljaj, u apartman treba ući istovremeno kao dvogodišnjak i stogodišnjak. To barem predlaže jedan od naputaka koji dobijete u opširnom setu uputa za korištenje apartmana. Tako naputak br. 6 predlaže da pri ulasku potpuno vjerujemo da ulazimo u vlastiti imunološki sustav, što nije čudno s obzirom da se apartmani koriste za poboljšanje psihofizičkog zdravlja (čak pomažu i u terapiji djece s posebnim potrebama). Ući u apartman je kao ući u svijet iz filma poput “Čarobnjaka iz Oza”. Dočekali su nas zakrivljeni zidovi, ljestve koje nikuda ne vode, na stropu je bilo instalirano mnogo kukica i jedna nefunkcionalna vrata (!), dok su šipka za plesanje, gimnastičke karike i mreža za odmaranje bile usred dnevne sobe. Ništa nije bilo na svom uobičajenom mjestu: prekidači su postavljeni nesimetrično, pod raznim kutevima i na vrlo različitim visinama, dok utičnice kao elastične opruge vise sa stropa. Sve nam je to djelovalo nekako poznato, a Tokeyoshi nam je objasnio i zašto: dobili smo apartman u kojem je snimana serija “Djevojke”! Samo smo mi sada bili zvijezde. Ili je to ipak sam apartman?
Nazvan je Jedinica kritičke sličnosti – apartman br. 302, čijih 52 m2 (plus uski balkon od 9 m2) pruža smještaj za dva stanara. Drugi apartman koji se iznajmljuje veći je za desetak kvadratnih metara i namijenjen je za četvero. Svi apartmani djeluju kao jedna cjelina, a ne niz nezavisnih dijelova, baš kao što je to ljudsko tijelo. Tako je dnevna soba spojena s kupaonicom i kuglastom sobom (između nema vrata), a u samom centru je kružna kuhinja sa šankom, uronjena duboko u pod. Japanci pristupaju pripremi, posluživanju i konzumaciji hrane vrlo svjesno i ritualno, što odražava središnju poziciju kuhinje. U kupaonici dominira tuš kabina, također u centru, služeći kao paravan iza kojeg se krije neograđeni visoko sofisticirani WC. Potpuno je kompjuteriziran i pruža gotovo hands free obavljanje nužde, no to je već tema za sebe.
Tekst: Tihoni Brčić & Iva Brčić
Fotografije: 2005 Estate of Madeline Gins
(Objavljeno s dopuštenjem Zaklade Madeline Gins)
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
