Lijepa, vesela i mlada zagrebačka arhitektica Nina Mia Čikeš plijeni i svojim stilom odijevanja zbog kojeg je često možete ugledati na stranicama modnih časopisa i portala gdje je nerijetko predstavljaju kao zagrebačku modnu ikonu
Valjda „pola Zagreba“ zna za Ninu Miju Čikeš, lijepu i veselu mladu arhitekticu koja je sve samo ne stereotip arhitektice u bijeloj kuti, s nabreklim venama na nogama i koja, na molbu da za početak otkrije neku tajnu ili nešto luckasto o sebi, uz širok osmijeh spremno odgovara:
– Volim jesti žlicom Cedevitu. Preferiram limun!
Ova simpatična, uvijek nasmijana 27-godišnjakinja, pažnju plijeni svojim stilom odijevanja zbog kojeg je često možete ugledati na stranicama modnih časopisa i portala gdje je nerijetko predstavljaju kao zagrebačku modnu ikonu.
Svojim vintage modnim kombinacijama redovito dodaje bar neki detalj koji je zadnji modni krik, potpuno u trendu, baš kao interpolacije novih zgrada u staru jezgru grada. Pitamo je odmah je li naše razmišljanje bar na dobrom tragu?
– Ovo je poprilično točna opservacija – smije se Nina i brzo nadodaje:
– Konzumerizam je danas uzeo maha u svim aspektima života, masovna produkcija i masovno tržište koje konstantno žeđa za novim stvarima, samo jesu li one zaista nove? Uvjerena sam da nisu. Recikliranje stilova, kako u arhitekturi tako i u modi, sveprisutno je. Ne kažem da se nema što više izmisliti, naravno da nas čeka još pregršt novih i zanimljivih stvari koje čovjek može ponuditi svijetu, ali problem je što je za sve potrebno vremena, a naše se vrijeme sve češće svodi na na sekunde. Sveprisutni smo, ali nismo. U ovoj hektici u kojoj se živi od danas do sutra, zaista nije potrebno toliko konstantno trošiti na stvari koje već posjeduješ, valjalo bi uistinu doslovce reciklirati što više. Ovo vrijedi i za mene – i ja, kao i svaka žena, lako izgubim balans, pa se tako i u mom ormaru može nabasati i na nekoliko identičnih komada…
Modni znalci Ninin stil znali su nazivati nepogrešivim, no nimalo se ne opterećuje time:
– Volim eklektiku, spajanje različitih stilova, posuđivanje elemenata jednog pravca i korištenje istog u drugima. Silno me zabavlja ta mogućnost konstantne preinake gdje inspiraciju pronalazim u svakodnevnici: u filmu, predstavi, koncertu, bespućima interneta, druženju s prijateljima…
Tvrdi da ju ponekad i sama odjeća inspirira, jer je po njenom mišljenju dobar dizajn bezvremen te se kao takav može prilagoditi bilo kojem razdoblju, a i dobu dana.
Zapitali smo je zašto je njen izbor u životu baš arhitektura?
– Pretpostavljam iz razloga što je objedinila sva područja mojih interesa. Odustavši od Muzičke akademije, pomalo intuitivno sam odlučila da je arhitektura najsličnija tom mom prvotnom izboru. Glazba je uvijek bila i ostala moj prvotni pokretač, ali kroz arhitektonske stilske vježbe spoznala sam širinu njene percepcije u svakodnevnom životu, pa i to da je njena esencija primjenjiva u širokom aspektu života i društva, ne nužno u samom projektiranju zgrada.
Pojašnjava da se to odnosi prvenstveno na način razmišljanja, učestalo predviđanje više mogućih scenarija te konstantno propitkivanje odluka i njihove ispravnosti:
– Kako to obično biva, ubrzo postaneš rob detalja. Uostalom, nije li nam još davno slavni Mies van der Rohe poručio, citirajući Flauberta, da je Bog u detaljima?
Ova zanimljiva djevojka provela je čitavu prošlu godinu u Berlinu u, kako sama kaže, jednom predivnom uredu koji se bavi krajobraznom arhitekturom, ali uistinu na svjetskoj razini. Guenther Vogt, čuveni arhitekt rodom iz Lihtenštajna, osnovao je urede u Zürichu, Londonu i Berlinu, a Nina je bila dio berlinskog tima:
– Htjela sam spoznati nešto novo, pa sam se upustila u avanturu u toj branši koja i je i nije moja. U Njemačkoj je jasno određeno zakonom što projektira arhitekt, a što krajobrazni arhitekt i te dvije stvari ni slučajno nisu iste. U Njemačkoj je zakonom jasno određeno što projektira arhitekt, a što krajobrazni arhitekt, i te dvije stvari nikako nisu isto, ma koliko mi arhitekti mislili da je. To je zanat koji se treba izučiti i, kao i svaki drugi, ima svoja pravila i senzibilitet. Kao arhitektici, način promišljanja krajobraza koji sam naučila u Berlinu neprocjenjiv je i jedinstven. Projekt na kojem sam najdulje i najpredanije radila je onaj Lohseparka koji se nalazi u HafenCityju u Hamburgu, industrijskom prostoru kojem je dominirala željeznička stanica, dok je danas urbanističkim zahvatom pretvoren u rezidencijalni prostor okupljen oko najveće parkovne površine i memorijalnog centra. To je projekt gdje se direktno radilo na izvedbi, stoga je detaljnost bila na razini, uz, naravno, učestale posjete gradilištu u Hamburgu.
Osim toga, sudjelovala je i na mnogim izložbama instalacija te radila na projektu eksterijera novog Bauhaus muzeja u Weimaru. U slobodno vrijeme posjećivala je izložbe i koncerte, s prijateljima uživala u delicijama iz čitavog svijeta. Kako kaže, u Berlinu možete pronaći i mali Kopenhagen i mali Istanbul:
– Berlin možda nije grad za svakoga, ali je svakako grad za mene!
Otkrila nam da se krajem školovanja zainteresirala za interpolaciju obnovljivih izvora energije u arhitekturu, kao i sagledavanje arhitekture kroz prizmu održivog razvoja i energetske učinkovitosti:
– Sektor zgradarstva prepoznat je kao jedan od najvećih potencijala kod smanjenja stakleničkih plinova. U kojoj god branši da se nalazimo, svi smo jednako odgovorni za klimatske promjene koje se događaju…
Njezino područje interesa gravitira, kako kaže, prema poboljšanju energetske učinkovitosti u zgradarstvu putem energetske obnove, ali i mnogim drugim implementacijama pametnih rješenja u kućanstva gdje je poticanje izgradnje tzv. pasivnih kuća zasigurno vrlo bitno.
Je li njen prepoznatljiv stil odijevanja u skladu s njenim pogledima na arhitekturu?
– U principu da i ne. Kad projektiram, iznimno mi je važno mišljenje investitora jer smatram da je dobra kolaboracija investitora i projektanta dobitna kombinacija. Naš je posao educirati investitora, isto kao što je bitno da on na kraju dobije najbolji mogući projekt iza kojeg čvrsto stoji arhitekt.
Tekst: Nika Ostoić
Fotografije: Violeta Šunić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
