Magistra psihologije Antonia Ćosić (30), novinarka i voditeljica HRT-ove emisije „Vijesti iz kulture“, vrlo je brzo osvojila brojne simpatije gledatelja. Topli smiješak, profinjenost, profesionalni pristup i impresivna dikcija, njezini su prepoznatljivi aduti
U Hrvatskoj je kultura generalno zanemarena, a kod mladih generacija to je još naglašenije. Kad me tako netko od vršnjaka upita za koju televizijsku emisiju radim, već automatski odgovaram: „Ona poslije Dnevnika 3, nakon sporta“ – govori nam na početku razgovora magistra psihologije Antonia Ćosić (30), novinarka i voditeljica HRT-ove emisije „Vijesti iz kulture“.
Zacijelo ne postoji ljubitelj kazališta, filma, književnosti ili likovne umjetnosti koji svakodnevno ne prati brojne aktualnosti koje već 15 godina na male ekrane donosi ekipa ove sjajne emisije kojoj se Antonia pridružila prije nešto više od godinu dana. I već pri prvom pojavljivanju osvojila je brojne simpatije gledatelja svojim toplim smiješkom, profinjenošću, profesionalnim pristupom te, primijetili su mnogi, impresivnom dikcijom.
Iza nje je više od sedam godina novinarskog iskustva, od čega četiri na Hrvatskom radiju odnosno Radio Sljemenu gdje je uređivala i vodila brojne emisije, poput „Etno, fletno!“, „Vi to možete“, „Gladne uši“, a čemu su prethodile dvije godine na Televiziji Student. No, zanimanje šire javnosti privukla je televizijskim angažmanom u „Vijestima iz kulture“. Budući da je mnogi percipiraju isključivo kao voditeljicu emisije, a rjeđe kao novinarku, zanimalo nas je što sve zapravo obuhvaća posao „s druge strane kamere“.
– Gledateljima često promiče činjenica da je je VIK dio središnjeg informativnog medijskog servisa na HRT-u, što podrazumijeva svakodnevnu potragu za najaktualnijim i najzanimljivijim temama s domaće i svjetske kulturne scene. Potom slijede snimanja i uzimanja izjava na terenu, pa vrijeme u montaži dok se slažu kadrovi i prilozi, pisanje najava u koje uvijek nastojiš uklopiti i neku svoju poruku gledateljima… – nabraja.
Pred kraj dana, uoči emisije, slijedi još bezbroj provjera – s realizatorom, s urednikom, s lektorom… VIK traje tek devet minuta, što znači da se sve relevantne informacije o nekom događaju nerijetko moraju moći predstaviti u samo šezdeset sekundi. Govori kako je takva forma katkad i te kako ograničava, jer najradije bi svaku temu koja ju zainteresira detaljno obradila i napravila od nje cijelu emisiju, ali taj „luksuz“ nažalost ne prolazi.
– Kad navečer u štiklama ušećem u studio, i kad se upale kamere, a to je uglavnom jedino čemu javnost svjedoči, moj je radni dan već u svom finišu. Stoga sam često najumornija upravo onda kad bih trebala zablistati – zaključuje sa smiješkom.
Kaže da rad u informativnom dijelu programa podrazumijeva konstantnu mentalnu uključenost koja traje i za vrijeme odmora ili slobodnih dana.
– Jedan dio mog mozga nikad se ne gasi, nego konstantno hvata informacije. Kad se šećem gradom i ugledam plakat koji najavljuje neku kazališnu premijeru ili otvorenje izložbe, alarm u mojoj glavi odmah se pali i pamti. Priroda ovog posla zahtijeva da budeš informiran, a to postižeš tako da „sve živo“ slušaš i pratiš. Stresno? Ne, ne doživljavam to stresnim jer kultura je za mene vrlo poticajno i zanimljivo područje.
Piše: Sonja Staničić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
