U jednom nedavnom intervjuu, na pitanje koja je njemu osobno najljepša haljina od svih koje je dizajnirao, slavni talijanski modni dizajner Valentino odgovorio je: “Sve su moje haljine najljepše, budući da ja, naravno, imam ukusa”. Razmišljam o toj njegovoj rečenici dok razgovaram s Aleksandrom Dojčinović, jednom od najuspješnijih hrvatskih modnih dizajnerica, vlasnicom svjetski etabliranog brenda Lei Lou.
Profinjene kreacije koje odišu jednostavnošću donijele su toj Zagrepčanki status ikone stila suvremene žene, a njene haljine koje lepršavom elegancijom linija, te pažljivim odabirom materijala i usklađenosti boja daju novo značenje idealu pariškoga šika, već godinama osvajaju srca žena ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Alex se modom počela baviti još u srednjoj tekstilnoj školi kada je spontano počela prijateljicama prodavati svoje vlastoručno šivane kreacije; s 18 godina je zapošljavala krojačicu, s 21 je već bila direktorica vlastite tvrtke. Niti petnaest godina kasnije ima dva prodajna salona u Zagrebu – u Ilici 15 i Strojarskoj 19, gdje se ujedno na 500 četvornih metara protežu i njezin atelje i proizvodni pogon; te po jednu u Splitu i u Stuttgartu, a njezini se komadi s potpisom mogu naći i na njemačkoj web-shopping platformi Zelando.
Haute couture, bridal, ready-to-wear odjeća, modni dodaci, torbe, nakit i cipele, sve “by Alex” i namijenjeno “moćnoj ženi” – onoj koja je zadovoljna sobom. Za tu moćnu i zadovoljnu ženu Aleksandra Dojčinović stvara jedinstvene kolekcije osuvremenjenih bezvremenskih klasika koji u njezinoj viziji dobivaju nove moderne inačice namijenjene da traju. Sve svoje kreacije Alex osmišljava imajući na umu imperativ održivosti – tzv. moda trenutka ju ne zanima; svoje komade dizajnira pažljivo prateći kretanja na svjetskoj modnoj pozornici, ali neosjetljiva za mušice prolazno popularnih trendova. Svoj mladenački san o stvaranju nečeg jedinstvenog u području mode i dizajna u međuvremenu je proširila na produkt i vizualni dizajn, umjetnost, marketing, savjetovanje i organizaciju događaja, pa je tako Aleksandra Dojčinović danas sinonim za uspješnu poslovnu ženu.
Trenutno zapošljava tridesetak radnika i izvozi u 14 zemalja svijeta, među kojima i u SAD. Kreativni um i poslovni mozak brenda Lei Lou, Aleksandra je sama sebi i najbolji promotor: njezine joj odjevne kombinacije nerijetko donose titulu najbolje odjevene Hrvatice. Da malo parafraziram onu Valentinovu misao: najljepšu haljinu, naravno, može dizajnirati samo netko tko ima ukusa. Uoči nove sezone i lansiranja njezine nove jesenske kolekcije, s Aleksandrom razgovaramo o tome koje su je ideje oblikovale i što u praksi znači biti Alex Dojčinović.
Brend Lei Lou, citiram vašu web stranicu, napravljen je “za moćne žene, od moćne žene”. Izlazeći iz okvira klasičnog razgovora o muško-ženskim ulogama i odnosima, zanima me, u čemu je po vama “moć” žene? Odakle potječe vaša vjera u moć žene?
– Taj je slogan osmislila moja prijateljica, novinarka Nevena Bilan, koja i inače piše sve tekstove za brend. Vjerojatno me ona tako vidi, a vjerojatno tako vidi i sve nas cure unutar tima. Što se tiče dubljeg značenja te moći, smatram da je moćna žena – zadovoljna žena, i to nema veze s njenim statusom u društvu, poslom kojim se bavi, ili se uopće ne bavi poslom, već je posvećena isključivo obitelji. Ta moć ne proizlazi ni iz financijskog statusa, niti bilo čega sličnog, jer moćna žena uvijek ima onoliko koliko misli da joj treba. Prava moć dolazi iznutra, stječe se s godinama rada na sebi, i ona je zapravo samopouzdanje i zadovoljstvo samom sobom u jednom.
Po Googleu, Leilou je “na jeziku anđela i bogova” naziv za božansko biće, “odabranoga”. Što zapravo znači Lei Lou? Odakle to ime? Što simbolizira?
– Ime je nastalo sasvim slučajno prije dvadesetak godina, u žurbi, pripremajući neki projekt u jednoj vožnji na aerodrom, dok sam još bila klinka i imala nešto drugačije snove i poglede na svijet nego danas. Nisam imala pojma što to znači, jednostavno sam instinktivno spojila dvije riječi koje sam voljela. Možemo reći kako Lei Lou simbolizira trenutak u kojem spontano nastaju divne priče, one koje traju, a da ni ne znaš da su u nastajanju…
Žena i moda gotovo da su sinonimi; no svijetom visoke mode oduvijek prilično dominiraju muškarci. Je li vam to što ste žena ikada predstavljalo prepreku na putu prema uspjehu? Jedna ste od najuspješnijih mladih poduzetnica u Hrvatskoj: koji je vaš glavni adut u poslovanju? Čitam da imate butike na više mjesta u Hrvatskoj, pa i u Njemačkoj i Švicarskoj, jako ste popularni u SAD-u, bilo je najavljeno i širenje na rusko tržište…
– Ništa ne može osporiti talent i, isto tako – ništa ne može osporiti rezultat! Ako to nemate, onda preuzmite odgovornost. Za mene ne postoji prepreka u vidu spola ili bilo čega drugog, već to smatram samo lošim opravdanjima. Moj talent i zalaganje su uvijek bili jaki onoliko koliko se u tom trenutku razvijao brend. Možemo mi sebe dovijeka zavaravati, ali ako se suočimo s poslovnim rezultatima, tada točno znamo na čemu smo i što smo postigli. Brojke nikada ne lažu i zato ih toliko volim; već sam kao djevojčica obožavala matematiku jer je ona egzaktna znanost.
Vaša biografija otkriva klasičnu priču o posvećenosti, radišnosti i uspjehu. Ipak, je li baš uvijek sve bilo blistavo i bajno na tome putu? Kako su izgledali vaši “pravi” počeci, prije nego što ste postali “ime”?Jeste li imali i trenutaka dvojbi, promašaja, sumnji u sebe? Za sebe kažete da ste cura iz radničke obitelji…
– Najveći problem nas cura iz radničkih obitelji je okruženje unutar kojeg smo odrasle. Teško je mijenjati već programirana razmišljanja… Meni su pomogle knjige, pročitala sam ih na stotine kako bih došla do nekih odgovora, i još uvijek svakodnevno čitam i proučavam. Moji su počeci bili iznimno zahtjevni, a moj poslovni put uistinu težak i, iskreno – gotovo ništa nije bilo bajno ni blistavo, ali ipak nisam sumnjala u svoju odluku i u svoj brend. I apsolutno nikada nisam tražila opravdanje u tome što nisam imala savršene uvjete za razvoj. Već u dvadesetima sam shvatila da sam mlada i da imam vrijeme na svojoj strani, a vrijeme je najveća investicija. Vrijeme je nepovratno i svima jednako brzo prolazi. Tada sam razmišljala: ako ja radim dvanaest sati, a netko drugi radi osam, moja će prednost u odnosu na njega za nekoliko godina postati nenadmašna. Vrijeme i uvažavanje vremena me spasilo od „prosječnog“ života, a život prebrzo prolazi da ga potratimo onako kako ne želimo!
Ime Aleksandre Dojčinović odavno je postalo sinonim za modu i dizajn; po nekima, najutjecajnija ste hrvatska modna dizajnerica, što je laskava titula, no svakako nosi i neke odgovornosti. Što za vas znači izdvajati se iz mase – biti, kako vas nazivaju, ‘lidericom promjena’? Je li baš uvijek lako biti osoba koja daje primjer; predstavlja li vam ponekad i opterećenje biti Alex Dojčinović; imate li nekad potrebu malo se od nje i distancirati, odmoriti?
– Nemam se potrebu odmoriti od Aleksandre jer ona meni realno ne predstavlja ništa od navedenog. Ako je radni dan, ustanem, odem na posao, radim, a nakon posla uživam u svom slobodnom vremenu s ljudima koje volim. Živim lijep i skladan život, baš onako kako ga želim živjeti. Ne preuveličavam svoj uspjeh, isto kao što ne preuveličavam poslovne uspjehe drugih. Kod ljudi me fascinira kvalitetan karakter, veliko srce ili razumnost. Divim se skladnim obiteljima, ljudima koji znaju opraštati, koji oko sebe okupljaju druge, koji stvaraju dobru atmosferu…
Rekla bih da se vaša modna poetika nalazi negdje u prostoru između stvarnosti i snova, couture koji je istodobno ready-to-wear. Gdje nalazite inspiraciju? Koliko istražujete za svoje kolekcije, kako birate smjerove kamo s modom želite ići?
– Modu živim svaki dan i nemam neko posebno vrijeme za istraživanje. Mislim da se u biti nikada niti ne odmaram, jer ne radi se tu samo o trendovima i kreacijama, već o cijelom paketu, o cijeloj priči koju treba znati ispričati. I tada se smjer spontano ponekad i promijeni, a trendovi se predvide bez posebnih napora. Uglavnom, od svega što osmislim, u konačnici uspijemo realizirati tek oko dvadeset posto. Bez obzira na dugogodišnji rad u ovoj branši, još uvijek nemam problem s novim idejama.
Stvarate vrlo senzualne kreacije, kao da je za vas sâmo žensko tijelo svojevrsna muza… Što je za vas ideal odijevanja, nekakvo “cjelovito iskustvo” odjeće? Je li ga moguće postići? Modnog dizajnera/icu doživljavam kao umjetnika čija svaka kreacija u sebi nosi svoj osobni pečat, posebno stanje uma, a samim time i potencijal utjecaja na osobu koja ga kupi i nosi, na njezin doživljaj sebe. Je li ta moć transformacije dio vaše autorske filozofije? Očekujete li da vaše kreacije djeluju transformativno?
– Ja sam samo u službi svih tih žena koje vole moj brend, a neka moja osobna misija je vratiti dug društvu, taj socijalni aspekt mi je iznimno važan. Uz to, trudim se da moja moda bude nosiva, lagana, pitka, s jedne strane praktična i luksuzna, a s druge, s obzirom na kvalitetu i uloženi trud, povoljna i dostupna širem krugu žena.
Koliko vam je bitno biti u toku sa svjetskim trendovima? Moda je umjetnost koja se neprekidno razvija. Vjerujete li da je još uvijek moguće stvoriti nešto novo u modi?
– Moda se razvija nevjerojatno brzo, teško je i pratiti sve te trendove, ali za modno ili poslovno samopouzdanje moraš posjedovati sva moguća dostupna znanja. Potpuno je netočno da je moguće stvarati uspješan brend, a da ne znaš ništa o trendovima. Njih moraš sanjati i poznavati toliko dobro da ih znaš predvidjeti. Ako to možeš, onda si modni znalac, a za nove stvari u modi uvijek ima mjesta – da je tomu tako, svjedoče brojni mladi dizajneri koji su danas predvodnici novih trendova.
Piše: Gea Vlahović
Fotografije: Ivan Pavliš & Mario Poje
Ostatak teksta potražite utiskanom izdanju!
