Omiljeni profesor matematike Toni Milun ne miruje. Nakon popularne televizijske emisije „Financijalac“, financijsku pismenost sad promovira na svom YouTube kanalu koji sadrži čak 2000 videa
Popularno lice hrvatske matematičke scene niže projekt za projektom. Od kreatora videa koji srednjoškolcima „život znače“, Toni Milun se sada, između ostalog, posvetio i aplikaciji koja pomaže otkriti “skriveni” porez svim roditeljima s djecom te svakodnevno promovira financijsku pismenost na svom YouTube kanalu koji sadrži čak 2000 videa. Omiljeni profesor matematike otkrio nam je svoju filozofiju predavanja, ali i čime se bavi da se od matematike ipak malo “odmori”.
Nije baš nikakva tajna da je matematika mnogima omraženi školski predmet. Što je vas privuklo u njezin čvrsti zagrljaj; možete li iz svoje perspektive objasniti ljepotu brojeva?
– Još kao dijete pokazivao sam sklonost brojevima. Kad bismo se, recimo, igrali na ulici, moji prijatelji su gledali marke automobila, a meni su zanimljivije bile – registracijske oznake. Kad bih, na primjer, vidio niz brojeva 236, u mojoj glavi se odmah računalo 2×3=6.
Kako u djeci probuditi matematičku znatiželju?
– Činjenica je da je matematika zahtjevna i da je potreban trud da bi se svladala. Mislim da je vrlo bitno da se ne predaje suhoparno, već da to bude kombinacija klasične nastave i projekata. Većini bi, sasvim sigurno, odgovarala nastava matematike na način da bude posve primjenjiva. S druge strane, ona je tu da nam pomogne razviti apstraktno razmišljanje. Drugim riječima, na nastavi je treba održati primjenjivom, ali je neophodno i da zadrži taj apstraktni dio, jer nam se time povećavaju umne sposobnosti.
Ima li lijeka za one koje matematika baš nimalo ne zanima?
– Jednostavan je odgovor: moramo je približiti kroz primjere koji su zanimljivi. Ako se dijete pita koji se sve koraci moraju napraviti kako bi se kupilo računalo ili bicikl, to postaje njegov projekt, a matematika mu u tome pomaže. Ili drugi primjer: primijetio sam da čim počnem pričati o studentskom ugovoru, odmah se aktiviraju i oni učenici koje dotad to gradivo uopće nije zanimalo. Znači, ključne su životne, svakodnevne situacije s kojima se učenici susreću i koje su im bliske.
Kako onda biti dobar profesor?
– Nužno je dati sve od sebe da se u učeniku potakne ono najbolje, da ga se uključi i zainteresira za gradivo. Istina, to zaista nije moguće tek tako ostvariti, posebice kad je riječ o razredu u kojem sjedi dvadesetpet, trideset, pa i više učenika. Ali sve se može, kad se hoće.
Silom prilika online edukacija izgurala je onu klasičnu. Kako vidite obrazovanje u budućnosti?
– Moje je mišljenje da se školstvo treba mijenjati na način da se naglasak znatno više stavi na konkretne projekte. Recimo na fakultetu predavač bi najprije trebao održati nekoliko uvodnih predavanja na kojima će se upoznati sa studentima, a studenti bi dobili temelje o tom kolegiju. Potom bi svatko dobio svoj projektni zadatak uz upute preko snimljenih videa, dok bi se s predavačem susretali preko individualiziranih konzultacija. Na kraju bi slijedio zajednički povratak u klupe gdje bi svi studenti prezentirati te svoje projekte.
Vaši online uradci spas su za svakog srednjoškolca. Otkud uopće ideja za snimanjem videa?
– Na jednom seminaru, još početkom 2011., dobio sam ideju da počnem snimati videa iz matematike. No, nisam znao kako bih počeo, manjkao mi je neki početni impuls. Nekoliko mjeseci poslije, tadašnji studenti Nikola Mujdžić i Davor Medvedec potakli su me da krenem sa snimanjem. Eto, tako je krenulo i ubrzo se cijela priča zakotrljala.
Mnogim je profesorima dovoljan njihov klasičan nastavnički rad, otkud se kod vas pojavila ta ambicija da se napravi nešto potpuno drugačije?
– Odmah na početku „zarazile“ su me super reakcije učenika i to me je jako poticalo, davalo mi dodatnu energiju. Vrlo brzo mi je to postao i istinski gušt. Na početku sam ta videa radio navečer nakon posla, kada sam imao viška vremena i nisam tad previše razmišljao o tome gdje će me to odvesti. Niti sam imao nekakve ambicije. Ukratko, bila je to prava strast. A sad je, eto, tu više od dvije tisuće videa!
Rekli ste da su dvojica studenata na neki način inicirala cijelu tu priču; nije li to idealan primjer odnosa profesora sa svojim učenicima?
– Slažem se u potpunosti. A mogao sam to lako i propustiti jer sam tad bio u užasnoj gužvi dovršavajući poslijediplomski studij. Nikola me u toj mojoj gunguli pozvao na kavu, bez neke konkretne teme. Otišao sam, da bi mi on u jednom trenutku rekao: „Profesore, mislim da baš imate potencijala.“ Meni je to bilo iznimno drago čuti, jer sam shvatio u kojim lijepim vremenima živimo, kad nestaju one ustaljene, čvrste ograde između profesora i studenata. Inače, mislim da od svakoga možemo nešto naučiti i toga se u životu držim.
Piše: Tena Gašparac
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
