5 zelenih šetnji po Zagrebu

 

Ako bih trebala izdvojiti nešto pozitivno vezano uz ovo razdoblje pandemije, onda je to otkrivanje zelenih oaza u svojoj neposrednoj okolini. Budući da sam, kao i drugi, bila primorana izbjegavati zatvorene prostore i kontakte s drugim ljudima, a istovremeno nastojala ostati koliko-toliko aktivna, ukazala se prilika za istraživanje nekih novih mjesta, ali ne u nekoj drugoj zemlji ili na drugom kontinentu, nego baš tu, u susjedstvu. Ona mjesta koja su ponekad previše blizu da bi nas u normalnim okolnostima zainteresirala…

Tako to u životu obično biva: ono što nam je najbliže, često zadnje stigne na red. Stoga moram priznati da sam – ako to uopće smijem izgovoriti – zahvalna koroni što mi je dala motivaciju da bolje istražim zanimljivosti i ljepote u svom zagrebačkom okruženju. Pored onih dobro poznatih zelenih oaza poput Jaruna, Bundeka ili Maksimira, tu je toliko drugih prekrasnih zelenih kutaka koji su mnogim stanovnicima metropole nekako sakriveni, gotovo sasvim nepoznati. Stoga sam izabrala pet zelenih šetnji po Zagrebu koje sam zadnjih mjeseci, što otkrila, što pobliže istražila. Budući da smo i dalje pod pritiskom korone, vjerujem da će ove šetnje svakome i te kako dobro poslužiti za opuštanje, rekreaciju, kontemplaciju i meditaciju.


Jezera Savica

Optimalna šetnja:
1-2 sata, moguće i dulje
Moram priznati da su ova jezera za mene bila najveće otkriće ovog proljeća. Iako od malena živim u Novom Zagrebu i znam za postojanje rukavaca na lijevoj obali Save, kod današnjeg Borovja (okruženih plastenicima u kojima lokalci uzgajaju povrće), nisam znala da se na tom dijelu nalazi čak dvanaest jezera te da je čitavo područje zaštićeno kao ornitološki rezervat. Zahvaljujući zapravo prodavačici Mandi s Dolca od koje kupujem povrće i salatu, otkrila sam i istražila jezera Savica. Naime, kako su se na proljeće tržnice zbog pandemije zatvorile, uputila sam se do Mande u naselje Savica Šanci gdje se njezina obitelj bavi uzgojem povrća. Tik uz Mandine plastenike zamijetila sam jezerce obraslo šašem te krenula u kraću šetnju. Na moje veliko iznenađenje, obična šetnja pretvorila se u pravo istraživanje, pa sam se dan za danom, tjedan za tjednom, vraćala kako bih sve obišla. Ni u snu nisam mislila da se tu, u neposrednoj blizini Novog Zagreba, nalazi takav prirodni dragulj za kojeg većina Zagrepčana ne zna…

U svakom slučaju, vrlo ga je lako pronaći. Uz rijeku Savu uzdiže se visok dimnjak kojeg svi Zagrepčani znaju – to je, naravno, Toplana. Ako se zaputite automobilom ili biciklom uz Savu, proći ćete taj famozni dimnjak i nakon nekoliko stotina metara s lijeve strane ugledati jezera. Postoji nekoliko ulaza, a najveći je pored Športskog ribolovnog društva „Peščenica“ čiji se članovi brinu i pridonose ekološkom očuvanju jezera, organiziraju natjecanja, edukativne sadržaje za djecu i mnoge druge aktivnosti. Ovdje ćete svakodnevno vidjeti brojne ribiče koji uživaju u ribolovu, ali i meditaciji pijuckajući pivo, ponoseći se i vrhunskom ribičkom opremom. No, da ne ispadne da se tom svojom opremom samo hvale, njome ovdje zaista imaju i što uhvatiti. U jezerima obitavaju šaran, amur, som, štuka, smuđ, linjak, pastrvski grgeč, crvenperka, deverika… Ribolovno područje proteže se na preko četrdeset hektara, obuhvaćajući jezera, ali i rijeku Savu. Osim toga, na području jezera Savica obitava čak 180 vrsta ptica od kojih se pedesetak vrsta tu i gnijezdi. Stoga se o ekološkom očuvanju jezera, uz ribolovno brine još i ornitološko društvo pri HAZU. U sklopu jezera nalazi se i mala ornitološka postaja u kojoj se održavaju radionice za djecu i do koje vodi zgodna šetnica.

Jezera se grubo dijele na dvije cjeline koje razdvaja željeznička pruga što vodi do Toplane. Ona sjeverno od pruge (Gornja jezera) su povezana s termoelektranom, pa i za najhladnije zime ostaju nezaleđena. Čitavo područje između i oko jezera premreženo je uskim zemljanim stazama, drvenim mostićima i zgodnim travnatim oazama uz vodu, pa zato svakako treba ponijeti dekicu za piknik ili stolce za kampiranje i stacionirati se negdje u hladu i uživati u prirodi.A priroda je ovdje zaista fantastična; većina jezera prekrivena je lopočima, pa prizor podsjeća na Monetova platna. Svako malo ugledat ćete ponosno uspravljene dugonoge čaplje koje izvijaju svoje vratove usred šaša vrebajući na kukce i žabe koje se uvečer glasaju poput nekog heavy-metal sastava. Tu su i brojne patkice koje u formi vlakića veselo brode po površini jezera, a idiličnu sliku upotpunjuju snježnobijeli labudovi.

Mene je, međutim, najviše iznenadila jedna vesela i nimalo sramežljiva nutrija koja se brčkala u vodi nedaleko nas, dok smo je prijateljica i ja znatiželjno promatrale sa stazice uz jezero. Kad nas je uočila, nije se baš nimalo uplašila već je, naprotiv, zaplivala prema nama, izišla na travu i nonšalantno pozirala. Nakon toga se zadovoljno vratila u jezero i grickajući lopoče uputila se na suprotnu obalu… Spomenimo još i nazive jezera koji su vrlo zanimljivi: Ušće, Veliko jezero, Mazutara, Mala graba, Žuta graba, Lopočara, Vrbova, Plavac, Ciganska, Hawai, Potkova i Stara Savica. Želite li se nakratko izmaknuti iz tipične gradske svakodnevice i poznatih krajobraza, obavezno treba posjetiti jezera Savica. Ovdje, u okruženju močvarnih jezera i svih njezinih stanovnika, baš nimalo nećete imati osjećaj da ste u Zagrebu, već kao da vas je netko, recimo, transponirao u park Everglades na Floridi i samo još čekate da iz vode izviri kakav aligator…

Tekst & fotografije: Ivana Kovačić

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

 

 

Ostavi komentar