Donosimo vam deset nedavnih znanstvenih iskoraka koji bi mogli oblikovati naše živote u bližoj budućnosti. Svako od tih znanstvenih otkrića približava nas cilju održivijeg, zelenijeg i zdravijeg svijeta
Budućnost trenutno ne izgleda nimalo ružičasto. Čak i ako zanemarimo još uvijek aktualnu pandemiju koronavirusa i brutalni rat koji se vodi na europskom istoku, čovječanstvo se suočava s brojnim kratkoročnim i dugoročnim izazovima: dovoljno je samo spomenuti globalno zagrijavanje i podizanje razine mora, klimatske promjene, prekomjerni izlov ribe, širenje pustinja, prenapučenost i nedostatak pitke vode, smanjivanje poljoprivrednih površina, zagađenje okoliša, gubitak bioraznolikosti, izumiranje životinjskih i biljnih vrsta. Premda bismo među aktualne probleme današnjice mogli uvrstiti i opći gubitak povjerenja javnosti u znanstvenike i razne stručnjake, upravo je znanost jedina društvena sila koja bi mogla pronaći rješenja za sve te potencijalno katastrofalne probleme.
Ovdje donosimo deset nedavnih znanstvenih iskoraka koji bi mogli oblikovati naše živote u bližoj budućnosti. Svako od tih znanstvenih otkrića približava nas cilju održivijeg, zelenijeg i zdravijeg svijeta. U tom bismo svijetu budućnosti mogli živjeti u plutajućim gradovima kojima upravlja umjetna inteligencija i prehranjivati se mesom iz laboratorija i povrćem uzgojenim u vertikalnim urbanim hidroponskim farmama. Energiju bismo mogli proizvoditi na ekološki prihvatljiv i održiv način – nuklearnom fuzijom, perovskitnim solarnim panelima i podvodnim turbinama, a umjesto pravih, liječili bi nas hologramski doktori. Hoće li se sve to – ili barem nešto od toga – doista i ostvariti, pokazat će budućnost.
Meso iz epruvete – hrana budućnosti
Prema nekim procjenama, da bi se proizvela određena količina mesa, potrebno je koristiti deset puta veću površinu plodne zemlje u odnosu na proizvodnju odgovarajuće količine biljne hrane. Trenutno polovicu nastanjive površine planeta koristimo za poljoprivredu, a čak tri četvrtine te površine na ovaj ili onaj način otpada na mesnu industriju. Drugim riječima, kad bismo svi odjednom prešli u vegane, čovječanstvo bi na postojećim poljoprivrednim površinama moglo bez problema prehraniti još mnoge milijarde ljudi. Kako to baš i nije realno, potrebno je pronaći neku alternativu, a čini se da je trenutno najbolji kandidat za to – meso iz epruvete. Riječ je pravom mesu koje se raznim biotehnološkim postupcima proizvodi iz životinjskih tkiva u laboratorijskim uvjetima, bez potrebe za uzgojem – i klanjem – pravih životinja. Prvi takav laboratorijski hamburger proizveli su od goveđeg mišićnog tkiva znanstvenici sa Sveučilišta Maastricht u Nizozemskoj. Trebale su im dvije godine i potrošili su više od 300 tisuća dolara. Dakako, hamburger koji stoji više stotina tisuća dolara ne može biti odgovor na globalnu prehrambenu i ekološku krizu, ali je barem dobar početak. Znanstvenici priznaju da smo još uvijek daleko od jeftine proizvodnje velikih količina ukusnog umjetnog mesa, no u međuvremenu je diljem svijeta otvoreno na desetke novih kompanija i eksperimentalnih pogona u kojima se razvija nova tehnologija, pa se čini da je samo pitanje vremena kad će meso iz epruvete postati uobičajena ponuda na policama supermarketa. Ako se slučajno nađete u blizini Tel Aviva, točnije u gradiću Ness Zioni, već danas možete kušati piletinu iz laboratorija. Tamo je izraelska tvrtka SuperMeat, odmah pored svog proizvodnog pogona, otvorila restoran “The Chicken” koji nudi razna jela od uzgojenog mesa. Navodno je potrebno unaprijed rezervirati stol…
Nuklearna energija: britanski znanstvenici uspjeli održati fuzijsku reakciju
– Obuzdavanjem nuklearne fuzije čovječanstvo bi dobilo izvor praktički neograničene, jeftine, ekološki prihvatljive i sigurne energije. Fizikalni zakoni na kojima počiva nuklearna fuzija dobro su poznati: potrebno je tek proizvesti dovoljno visoke temperature – poput onih u središtu Sunca – i natjerati jezgre jednostavnih elemenata poput vodika ili helija da se spoje i u nuklearnoj reakciji oslobode energiju. Toplinu koja pritom nastaje treba samo iskoristiti za proizvodnju električne energije, baš kao što danas struju proizvodimo zahvaljujući toplini nastaloj sagorijevanjem ugljena, nafte, plina ili fisijom teških elemenata poput uranija. Da bi se komercijalno iskoristila, fuzijska reakcija mora proizvoditi više energije nego što je potrebno da se održava, mora biti stabilna i mora biti kontinuirana. Sve se to, međutim, pokazalo težim nego što se očekivalo. Dosad je izgrađeno više od stotinu eksperimentalnih fuzijskih reaktora u kojima su testirani razni pristupi, među kojima nijedan nije bio komercijalno održiv.
Najnoviji pokušaj čovječanstva da ukroti fuzijsku energiju događa se na jugu Francuske, u znanstvenom kompleksu Cadarache. Tamo se već devet godina gradi fuzijski reaktor u sklopu projekta ITER. Riječ je o istinski globalnom projektu u kojemu novcem i znanjem sudjeluje sedam glavnih partnera – Europska unija, Sjedinjene Države, Kina, Japan, Rusija, Indija i Južna Koreja, te još desetak manjih zemalja-partnera. Nedavno je postignuta važna prijelomnica u pokusima koji se odvijaju u sklopu ITER-a: znanstvenici u Centru za fuzijsku energiju Culham u britanskom Oxfordshireu uspjeli su u postrojenju JET (Joint European Torus) održati fuzijsku reakciju tijekom pet sekundi – a to je u svijetu fuzijskih eksperimenata čitava vječnost – i pritom proizvesti 59 megadžula energije, čime je srušen dotadašnji rekord od 21,7 fuzijskih megadžula iz 1997. godine. Riječ je o važnom postignuću jer održavanje stabilne fuzijske reakcije tijekom pet sekundi znači, kako je rekao jedan od sudionika eksperimenta, “da nema nikakvih zapreka da se fuzijska reakcija održava i pet minuta, i pet sati, i pet dana”. Koristeći se iskustvima i podacima niza eksperimenata koji se događaju diljem svijeta (poput ovog u JET-u), sam ITER-ov eksperimentalni reaktor u Cadaracheu trebao bi biti dovršen do 2025. godine.
Piše: Darko Vlahović
Fotografije: Oceanix & Unsplash
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
