Sastavili smo listu od deset knjiga koje je pročitalo najviše ljudi u povijesti. Različiti izvori imaju različite podatke, a naše skromno ali temeljito istraživanje dovelo je do popisa za koji nam se čini da je najvjerodostojniji
Premda Sokratova upozorenja da će ljudi zbog knjiga prestati razmišljati svojom glavom nisu bila sasvim neutemeljena, upravo su knjige ključni medij koji je omogućio akumuliranje cjelokupnog ljudskog znanja i stvaranje modernog svijeta kakvog poznajemo. U Sokratovo doba – u antičkoj Grčkoj petog stoljeća prije Krista – kultura se temeljila na usmenoj predaji, a knjige, tada u obliku svitaka papirusa ili pergamenta, nisu bile uobičajene, i tek su rijetki nazirali njihov prosvjetiteljski potencijal. Sokrat je vjerovao da knjige ne mogu dovesti do napretka znanosti i filozofije jer s njima, za razliku od ljudi, „nije moguće voditi dijalog”, pa je tvrdio – možda pretjerano samozadovoljno – da „mnoštvo knjiga samo pomućuje ljudski um”.
U skladu s tim razmišljanjima, Sokrat iza sebe nije ostavio nikakvih pisanih djela. Ipak, danas su nam učenja tog filozofa – jednog od najvažnijih u povijesti zapadne civilizacije – jako dobro poznata upravo zahvaljujući knjigama, odnosno zapisima njegovih slavnih učenika Platona i Ksenofonta. Unatoč Sokratovoj skepsi – a što bismo drugo i mogli očekivati od duhovnog oca skepticizma – u knjigama je od tada do danas zapisano gotovo sve ono što znamo, i sve što bismo željeli znati. Zapisano je sve što je bilo, i sve što bismo željeli da bude. O samim knjigama puno je toga rečeno i napisano. One su uspoređivane s portalima koji nam omogućuju da uđemo u druge svjetove, govorilo se da pomoću knjiga možemo putovati a da ne izađemo iz svoje sobe, te da kroz njih možemo voditi dijaloge s najvećim umovima prohujalih stoljeća. Čitamo knjige kako bismo znali da nismo sami, dok su one istodobno ogledala u kojima možemo vidjeti ono što je već u nama. Netko je napisao da nas knjige pretvaraju u trajne migrante; „odvlače nas iz naših domova, ali – još važnije – pronalaze nam nove domove negdje drugdje”.
Iako su knjige općenito korisne za društvo, slučajevi njihovih malignih utjecaja uopće nisu rijetkost. Knjige mogu širiti dezinformacije, govor mržnje i ekstremističke ideologije, promicati spolne, rasne, klasne ili etničke stereotipe, propagirati vladajuće ideologije i manipulirati povijesnim činjenicama. Slavni George Orwell napisao je u svom distopijskom romanu „1984” da su „najbolje knjige one koje vam govore ono što već znate”, dok je njegov kolega po literarnom senzibilitetu Franz Kafka kazao da su „knjige poput ključa nepoznatih odaja unutar vlastita zamka.” Neki su ipak bili puno optimističniji, poput afroameričkog borca za ljudska prava Fredericka Douglassa koji je rekao da ćemo čitajući knjige postati „zauvijek slobodni”, ili Jorgea Luisa Borgesa koji je raj zamišljao kao beskrajno veliku knjižnicu. J. K. Rowling je pak lakonski ustvrdila da ako ne volite čitati, to jednostavno znači da još niste pronašli pravu knjigu za sebe.
Ne znamo koliko je knjiga u povijesti napisano, koliko ih je proizvedeno, a koliko ih je pronašlo svoje čitatelje; mogli bismo ipak s velikom dozom sigurnosti zaključiti da su najtiražnije knjige ujedno i one najčitanije. Povijest izrade knjiga seže tisućama godina u prošlost, a mnoge su stare knjige i rukopisi zauvijek izgubljeni. Prije izuma modernog tiskarskog stroja sredinom 15. stoljeća knjige su izrađivane ručno kroz mukotrpan proces prepisivanja i iluminiranja. Tiskarstvo je omogućilo masovnu proizvodnju, čime su knjige s vremenom postale sve pristupačnije i sve brojnije. Digitalno doba dodatno je pojednostavnilo proizvodnju i dostupnost: svake se godine u svijetu tiskaju deseci milijuna primjeraka novih knjiga. Premda nije moguće znati točan, pa čak ni približan broj knjiga koje su izrađene od početka ljudske pismenosti, sigurno je da se on mjeri u desecima milijarda. Među njima su i Platonove knjige o Sokratu, ali one – kao uostalom ni bilo koje druge filozofske knjige – nisu među najčitanijima. Pokušali smo sastaviti popis od deset knjiga koje je pročitalo – odnosno čitalo – najviše ljudi u povijesti. Različiti izvori imaju različite podatke o najprodavanijim i najčitanijim knjigama, a naše skromno ali temeljito istraživanje dovelo je do popisa za koji nam se čini da je najvjerodostojniji.
1. Biblija
Kao što je poznato, Biblija je riječ Božja – stoga i nije sasvim neočekivano da se radi o najčitanijoj knjizi u povijesti čovječanstva. Premda je, prema kršćanima, njezino autorstvo neupitno, Biblija je antologijska kompilacija različitih vjerskih tekstova izvorno napisanih na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku. Postoji više inačica Biblije, a ona na koju se referiramo u Hrvatskoj sastoji se od Starog zavjeta – zbirke tekstova uključenih u hebrejsku Bibliju koji su najvjerojatnije nastali između 12. i 2. stoljeća prije Krista, te Novog zavjeta koji se bavi Isusovim životom, učenjima, smrću i uskrsnućem, a sastoji se od 27 knjiga napisanih u drugoj polovici 1. stoljeća. Procjenjuje se da je Biblija – ili njezini dijelovi – prevedena na polovicu od ukupno oko pet tisuća živućih svjetskih jezika, te da je tiskana ili na neki drugi način izrađena u najmanje pet milijarda primjeraka. Biblija je imala presudan utjecaj na zapadnu povijest i kulturu, a osim uputa za vjernike, sadrži i priče, poeziju, proročanstva i druge žanrove.
2. Kuran
Kuran, središnji tekst islama, također je Božja objava. Organiziran je u 114 poglavlja – sura – koja se sastoje od ukupno 6236 stihova, odnosno ajeta. Prema vjerovanju muslimana, Kuran je konačna objava čovječanstvu koju je Bog – preko anđela Gabrijela – postupno prenio posljednjem proroku Muhamedu tijekom 23 godine, u razdoblju od 610. – kad je Muhamed počeo primati objavu u špilji Hiri na Brdu svjetlosti nedaleko od Meke – pa do Prorokove smrti 632. godine. Kuran je glavni izvor islamskog naučavanja i sadrži duhovna, dogmatska i pravna načela, te je temelj islamskog vjerozakona šerijata. Napisan je klasičnim arapskim jezikom, a osim što ima vjerski značaj, naširoko se slavi kao vrhunsko djelo arapske književnosti. Iako se samo originalni arapski tekst smatra pravim Kuranom, knjiga je prevedena na brojne strane jezike zbog proučavanja ili lakšeg razumijevanja neizvornih govornika. Ne postoje točne, pa ni približne brojke o tome koliko je ljudi pročitalo Kuran, ali sve procjene govore da taj broj sasvim sigurno daleko premašuje milijardu.
3. Mao Zedong: „Mala crvena knjiga”
Među desecima, a možda i stotinama tisuća ljudi u Kini koji se mogu, ili su se mogli smatrati piscima, daleko je najčitaniji jedan čovjek kojemu je pisanje bilo pri dnu popisa prioriteta. Mao Zedong, kineski revolucionar i državnik, autor je knjige koju je krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća posjedovao gotovo svaki stanovnik Kine, kao i milijuni ljevičarskih simpatizera diljem svijeta. Knjiga „Misli predsjednika Maa” na jednom mjestu okuplja najpoznatije citate iz njegovih govora i spisa organizirane u 33 tematske cjeline. Vodstvo kineske komunističke partije sastavilo ju je 1964. godine kao temeljni dokument političke propagande, s ciljem da ju pročita „99 posto stanovnika zemlje”. Sljedećih godina, na vrhuncu zloglasne Kulturne revolucije, otvorene su stotine novih tiskara koje su proizvodile samo tu knjigu, pa se smatra da je već do kraja šezdesetih tiskano više od milijardu primjeraka, uključujući i brojne prijevode koji su distribuirani diljem svijeta. Najpopularnija verzija tiskana je u malom formatu s jarko crvenim koricama, pa je na Zapadu postala slavna kao Maova „Mala crvena knjiga”.
4. Miguel de Cervantes: „Don Quijote”
Ovaj roman španjolskog pisca Miguela de Cervantesa smatra se prvim modernim romanom i jednim od temeljnih djela zapadne književnosti. Epska priča o samoproglašenom vitezu iz La Manche objavljena je izvorno u dva dijela: prvi pod naslovom „El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha” pojavio se 1605., a drugi – „Segunda parte del ingenioso caballero Don Quijote de la Mancha” – 1615. godine. Genijalna Cervantesova parodija o osiromašenom plemiću koji čita previše viteških romana pa izgubi razum i postane vitez lutalica, utjecala je na niz kasnijih pisaca, a i danas se čita s jednakim zanimanjem kao i kad je objavljena. Cervantesovi nezaboravni likovi Don Quijote i njegovo izgladnjelo kljuse Rocinante, štitonoša Sancho Panza i imaginarna djeva Dulcinea, odavno su ušli u kolektivnu imaginaciju čovječanstva. Budući da je „Don Quijote” napisan početkom 17. stoljeća osobito je teško odrediti koliko je ljudi pročitalo tu knjigu, ali procjenjuje se da je tiskano najmanje 500 milijuna primjeraka tog epskog romana.
Piše: Darko Vlahović
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
