U dimu najfinijih kubanki

Gospodo, Sir Winston Churchill zamolio me da vam izrazim njegovu najiskreniju zahvalnost za vaš trud da mu osigurate cigare u uvjetima današnje otežane nabave. Doista se osjeća vašim dužnikom. Tako je u siječnju 1963., u doba Kubanske krize, pisao direktoru čuvene londonske trgovine cigarama James J. Fox osobni Churchillov sekretar, a u znak zahvale njegovu vjernom opskrbljivaču najfinijim kubanskim cigarama.

Dobro je poznato da je Churchill bio oličenje epikurejca, čovjek koga se rijetko moglo vidjeti bez čaše s viskijem u ruci, dok je njegova korpulentna statura jamčila da je redovito posjećivao najbolje londonske restorane. Toliko je, recimo, uživao u šampanjcu, da je Pol Roger svome prestižnom cuvéeu dao njegovo ime. A između važnih razgovora s američkim predsjednikom Rooseveltom i mjerenja za odijela u krojačkom salonu Turnbull & Asser, uvijek bi našao i vremena dobro se opskrbiti finim cigarama. Pa ga je tako čak i danas teško zamisliti bez cigare u ruci…

Nije potrebno ni spominjati da je za njegadovoljno dobro bilo samo ono najbolje. U ovom slučaju, to je najčešće bila cigara Camacho slavne robne marke Romeo y Julieta, o čemu svjedoče anali James J. Foxa, prestižnog specijalista za duhanske proizvode, koji ujedno nosi i titulu najstarije postojeće trgovine cigarama u svijetu.
– Tu na broju 19 u St. James’s Streetu bavimo se trgovinom finim duhanom i priborom za pušenje već više od 230 godina. Naše su mušterije pušači iz svih slojeva – i obični ljudi i kraljevi. Uz kraljevske obitelji, najpoznatiji klijenti nekad su bili Sir Winston Churchill i Oscar Wilde, a danas opskrbljujemo i mnoge poznate osobe estrade, svijeta sporta, televizije, radija, glazbe, literature… – govori nam Paul Bielby, voditelj dućana, dok s njim razgovaramo u toj slavnoj trgovini u londonskome St. James’su, četvrti koja u sebi dobrim dijelom čuva tragove prošlih stoljeća kada je, okružena kraljevskim rezidencijama, domovima plemenitaša i pripadnika višega društva, čuvenim hotelom Ritz te klubovima za gospodu, služila kao poligon za kupovinu, zabavu i elegantno dokoličarenje.

Četvrt St. James’s, omeđena četirima važnim londonskim točkama – Trafalgar Squareom, Piccadilly Circusom, Green Parkom i Buckinghamskom palačom, mjesto je gdje su stjecana i gubljena bogatstva aristokrata, gdje su Lady Caroline Lamb i Lord Byron skandalizirali London, a Beau Brummell odjeću pretvorio u haute coiture, ali i svojevrsni starinski šoping centar čije ulice krase lijepi izlozi trgovina s ekspertno ručno rađenom robom, čime profinjenome kupcu nudi doživljaj bez premca u svijetu. A James J. Fox Tobacconists jedna je od najpoznatijih među njima. Foxova priča započinje sa stanovitim Robertom Lewisom, koji je u St. James’s Streetu duhan počeo prodavati još 1787. Stotinjak godina poslije (1881.), u Dublinu je pak tvrtku osnovao James J. Fox, koji je svoju trgovinu duhanom u Londonu otvorio 1947. Ta je tvrtka 1992. kupila posao Roberta Lewisa te tako ujedinila dva najcjenjenija imena u svijetu cigara. Zanimljivo je da James J. Fox, osim svoje trgovine u St. James’s Streetu, danas vodi i odjele cigara u poznatim londonskim robnim kućama Harrods i Selfridges. Može se slobodno reći da je trgovina James J. Fox dimom ispunjen raj za ljubitelje duhana, mjesto hodočašća za aficionadose i carstvo kurioziteta za početnike u svijetu pušača cigara. Naime, kada je 2007. uvedena zabrana pušenja na svim javnim mjestima u Britaniji, neki su izmakli zakonu, pa se u trgovinama cigara još uvijek može zavaliti u fotelju i zapaliti divovsku „kubanku“ (možda čak i uz čašu viskija), sve dok ste spremni tvrditi da samo „kušate“ proizvod.

Radi se, naime, o rupi u zakonu koja u Londonu dozvoljava pušenje egzotične cigare u starome kazalištu Sautter u četvrti Mayfair, uživanje u duhanu na terasi Soho Whisky Cluba, uz čašu nekog od 600 single malt viskija u ponudi, te pućkanje u salonu trgovine James J. Fox, dok listate u kožu uvezanu knjigu Churchillova računa s narudžbama cigara. Premda je u međuvremenu popularnost pušenja opala, spomenute institucije i dalje privlače odanu klijentelu te predstavljaju otmjene ostatke zlatnih dana dimom obavijene elizabetanske tradicije i doba vladavine kralja Jamesa I. Iako je to danas malo poznato, London je nekada bio svjetska prijestolnica pušenja, preplavljena trgovinama duhana, od kojih je danas preživjela tek nekolicina. Duhan, koji je tu stigao sredinom 16. stoljeća s Floride, na dvoru je popularizirao Sir Walter Raleigh, a brzo su ga prihvatili i građanski slojevi.

„Duhan stalno nose sa sobom i pale ga u svakoj prigodi – na predstavama, u tavernama, bilo gdje…“, pisao je tada jedan švicarski posjetitelj grada, kojemu se pridružuje i jedan Venecijanac: „Čak i noću drže lulu pored jastuka i predaju se uživanju kad god im se svidi!“.
Možda danas zvuči čudno, ali i đaci u školi ponekad su dobivali lulu duhana za doručak… Naravno da je takva pomama za „svetom biljkom“ uzrokovala pojavu bezbrojnih trgovina duhanom širom Londona. Primjerice, 1614. popisano ih je čak 7000, više negoli pubova i taverni zajedno. U doba Jamesa I., mušteriju bi na ulazu tih trgovina dočekala drvena statua obilato nakićenog Indijanca, baš onakvog kakvog se još uvijek može vidjeti u trgovini James J. Fox.

U zavjesom odvojenom pušačkom odjeljku, niz „tobbaconistsa“, odnosno uživatelja u duhanu, glava ukočenih iznad uškrobljenih ovratnika i sa šeširima širokih oboda na glavi, sjedilo je iza drvenog pulta punog glinenih lula, bogato ukrašenih kutija duhana i srebrnih posuda za pljuvačku. Dim bi uvlačili nevjerojatnom snagom i zadržavali ga u sebi dok ne bi napunio i posljednje komore pluća, a onda ga ispuštali kroz nos, „s obiljem sluzi i sveg mogućeg smeća iz glave“, kako je to opisao jedan njemački putnik 1598. Unos je bio tako obilat, da se duhan nije „pušio“, već „pio“, a konzumente je činio veselima, ali istovremeno i omamljenim. Uz to, „činili su i svakojake gluposti“, piše isti Nijemac.

Tekst: Velimir Cindrić

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on Tumblr0Share on LinkedIn0Email this to someonePrint this page

Ostavi komentar

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.