Trogir – dalmatinski dragulj

 

Malo je mjesta na kojima prolaskom kroz gradska vrata možete ući izravno u daleku prošlost, jer svaka trogirska kaleta pruža atmosferu kakva je u tom gradu vladala u srednjem vijeku i renesansi

Ova vrata podiže Radovan, najbolji od svih u ovoj umjetnosti, kako očituju kipovi i reljefi, godine 1240. poslije poroda Časne Djevice, za biskupovanja Toskanca Treguana iz Firence. Ovaj natpis, uklesan na latinskom, stoji na nadvratku portala katedrale Svetog Lovre u Trogiru, jednog od istinskih remek-djela srednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj. Samouvjereni majstor Radovan očito je bio – potpuno opravdano – iznimno zadovoljan svojim djelom, kompozicijom koja je i u europskim razmjerima jedno od najvažnijih arhitektonsko-umjetničkih djela toga doba. Njegov portal, ali i brojna druga djela koja se mogu vidjeti u ovom srednjovjekovnom i renesansnom dragulju, bila su više nego jak poticaj za jedno od najzanimljivijih brending rješenja koja smo dosad vidjeli u Hrvatskoj. Naime, tamošnja gradska uprava i lokalna turistička zajednica identificirali su Trogir s njegovim majstorima, među ostalima i Radovanom. No, tu su i Nikola Firentinac, Ivan Duknović, Andrija Alješi, Bonino da Milano, Blaž Jurjev Trogiranin i mnogi drugi znani i neznani, dovoljno za “etiketu” – Trogir, grad majstora. Poznate smo nabrojili, o neznanima svjedoči novi gradski logotip za koji je uzet detalj čijeg autora nikad nećemo saznati. Riječ je o trilji, igri koja se može vidjeti urezana na više mjesta u gradu, jer je od srednjeg vijeka bila popularna zanimacija među Trogiranima.

 

Ako vas put nanese u Trogir, najviše ćete ih naći na platou zapadno od Radovanovog portala, jedinom mjestu na kojem je srednjovjekovni trogirski statut dopuštao kockanje za novac. Jedna izviruje čak ispod katedralnog portala, govoreći nam da se trilja u Trogiru igrala bar početkom 13. stoljeća, ako ne i ranije. A trilje nisu jedini tragovi prošlosti iz kojih se promatranjem trogirskih zidova može čitati povijest grada, tu su svakojaki oblici, crtice, polumjeseci, cvjetovi, listovi, grančice, sjekire… Sve do fantastično preciznog i jedva vidljivog “trogirskog trokuta” na zapadnom zidu katedralne krstionice, sustava lokalnih mjera kojima su se služili baš svi ovi majstori kojima se Trogir danas klanja i odužuje.

Trogir svakako zaslužuje biti prepoznat kao grad u kojem su umjetnost i arhitektura doslovno sastavni dio cijelog njegovog postojanja, zato i jest od 1997. na UNESCO-vom popisu svjetske baštine kao dio čudesnog dalmatinskog niza od Zadra, preko Šibenika i Trogira do Splita i na koncu Dubrovnika, plus još Starogradsko polje i stećci kod Imotskog. U Trogiru je taj element posebno vidljiv, gotovo na svakom koraku, već od prolaska kroz sjeverna gradska vrata s kipom blaženog Ivana Trogirskog, radom Bonina da Milana. Tragovi rada velikih majstora prisutni su svuda, najviše na glavnom trgu, ali i drugdje, poput divnog rada Nikole Firentinca na crkvi Svetog Petra ili fasada plemićkih palača.

Istina – bolje je to reći odmah – trud oko brendiranja Trogira bilo bi lijepo pratiti i boljom brigom o spomenicima, pa da se ne događa da renesansna dvorišta male i velike palače Ćipiko budu odlagališta nekorištenog ugostiteljskog inventara i smeća zaostalog od nekog tuluma navijača. Da južni portal velike palače Ćipiko, još jedan rad Nikole Firentinca, ne bude sasvim zaklonjen kafićkim suncobranima, kao i još nekoliko drugih arhitektonskih dragulja. Da se banneri za razna događanja ne razvlače preko sjevernih gradskih vrata. Ili pak da pogled na katedralu s poda glavnog trga ne bude gotovo pa nevidljiv od golemih suncobrana… Ljepota Trogira jest teško nadmašiva, ali valja je čuvati. A kad je u pitanju baština, Trogir itekako ima što za čuvati. Nastao na otočiću između kopna i otoka Čiova, naseljen je već tisućljećima, a ime su mu prvi dali kolonisti iz Isse (Visa) kojima se očito svidjela prirodno zaštićena lokacija na kojoj su podigli Tragurion, na mjestu na kojem se prvi tragovi života gube u dalekoj prahistoriji. A ime je stiglo, kažu, od grčke riječi “tragos”, koja znači “koza”. S obzirom da se i danas u blizini nalazi planina Kozjak, sasvim moguće objašnjenje.

Piše: Ivica Profaca
Fotografije: Tom Dubravec (TZ Trogir) & UNSPLASH

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…

COMMENTS

Ostavi komentar