S floretom do olimpijske medalje

Puno prije Gorana Ivaniševića, rukometaša, vaterpolista, Janice Kostelić i ostalih, prvi Hrvat koji je okusio olimpijsku slavu bio je mačevalac. Mjesto radnje – Pariz, vrijeme radnje – prije 117 godina. Tada je 25-godišnji Milan Neralić iz Slunja, po zanimanju instruktor mačevanja, osvojio broncu u disciplini sablja. Zastava je, doduše, bila austrijska, ali Neralić je te 1900. zauvijek ugravirao svoje ime u povijest hrvatskog sporta.

Dva dana prije obljetnice Neralićeva rođenja (28. veljače), koju članovi slunjskog Kluba oldtajmera redovito obilježavaju, u Zagrebu razgovaramo s mladićem koji je krenuo Neralićevim tragovima. Petar Fileš odnedavno je najbolji junior svijeta na ljestvici Međunarodne mačevalačke federacije (FIE), što je uspjeh kojim se može pohvaliti malo koji hrvatski sportaš. Posljednjih godina mačevanje se u Hrvatskoj polako budi iz duge hibernacije. Led je probio Bojan Jovanović, kada se u Londonu 2012. natjecao u olimpijskom sportu s najdužom tradicijom. Preciznije, jednim od pet (atletika, biciklizam, plivanje, gimnastika, mačevanje) koji nikada nisu ispali iz olimpijskog programa. Otprilike u isto vrijeme osnovani su novi mačevalački klubovi u Poreču, Osijeku i Zagrebu, kasnije i u Varaždinu, a sada se na velikoj sceni pojavio dečko iz Dubrave, čiji rezultati u disciplini floret obećavaju svijetlu budućnost.

– U juniorskoj konkurenciji sam prvi, a u seniorskoj među 200 ili 250 najboljih mačevalaca na svijetu. Razlika je u tome što sam među juniorima, od osam svjetskih kupova koliko ih se broji za rang-listu, nastupio na njih sedam, a među seniorima na jednom ili dva – počinje 19-godišnji Fileš.

Otkad je stigla informacija da je postao najbolji junior svijeta, medijski interes za Petra ne jenjava. Fotografiranje nakon treninga u Srebrnoj dvorani Doma sportova „rješava“ rutinski i profesionalno, kao da to radi već godinama. Početkom ožujka otputovao je u Padovu, gdje su ga čekale pripreme za europsko juniorsko prvenstvo u Plovdivu, njegovo posljednje u toj kategoriji. Nakon toga će se okušati i na svjetskoj smotri, a onda zakoračiti među seniore, što je u mačevanju vrlo zahtjevna tranzicija.

– Možda i zahtjevnija nego u ostalim sportovima. Razlika je velika, ne toliko fizički, koliko bitnu ulogu igra iskustvo. Na zadnjem Svjetskom prvenstvu, u floretu je slavio Japanac (Yuki Ota, nap. a.) koji ima 30 godina. Naravno da ima juniora koji među seniorima trenutno prolaze bolje od mene, ali sve će to s vremenom doći na svoje – uvjeren je Fileš.

Njegova priča s mačevanjem počela je prije 13 godina, kada je otac Denis upoznao predsjednika kluba „Rapir“ Željka Kvesića.
– Na treningu sam zapravo završio posve slučajno i svidjelo mi se od samog početka. Nisam ga nikad gledao na televiziji, tako da je prva ljubav bio taj prvi trening. Ubrzo su stigli uspjesi u mlađim kategorijama i – ostao sam u mačevanju. Dotad sam se, k’o i svaki drugi dečko, bavio nogometom, igrao sam za NK Dubrava. Ipak, nakon prvog treninga postojalo je samo mačevanje.

S vremenom se Fileš specijalizirao za floret, uz mač i sablju jednu od tri mačevalačke discipline. Najveća razlika među njima je važeća površina: u floretu je to torzo, u maču cijelo tijelo, a u sablji gornji dio tijela, odnosno torzo plus ruke i maska.

Tekst: Vladimir Zrinjski
Fotografije: Romeo Ibrišević

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

 

Ostavi komentar