Ritual u zagrebačkoj čajani

Kineski car Shen-Nung otkrio je čaj kada mu je vjetar u šalicu vruće vode donio list sa stabljike čaja koja je rasla u blizini. Voda je promijenila boju, a car je udahnuo nepoznat miris koji ga je preplavio…

– Udahnite – govori mi Alex Wang, vlasnik zagrebačke čajane Jing Yuan, pritom mi pružajući posudicu s čajem kojega je upravo utopio u vrućoj vodi – sada smo razbudili čaj.
Ovaj čaj je drugačiji. Puniji. Lišće čaja ponovno prelijeva vodom, ostavi desetak sekundi te potom utoči u male šalice.
– Čaj treba piti dok je vruć; na taj način uz njegovu aromu u sebe unosimo i njegova ostala svojstva koja nas čine opuštenima i mirnima. Svoje tijelo spajamo s prirodom, adaptiramo ga uvjetima okoline koja ga okružuje, temperaturi i vlazi – objašnjava Alex.
Prva kineska čajana u Zagrebu otvorena je prije malo više od dvije godine, a Alex tvrdi da je njezino otvaranje jedno od najboljih stvari koje je ikada u životu učinio:
– Prije nego što sam se doselio u Hrvatsku, radio sam u Ikei u Šangaju. Nisam tad ni slutio što to znači imati svoju čajanu. Niti da ću je ikad imati.

Sa svojom obitelji došao je u Zagreb jer se prethodno, jednim kraćim putovanjem, uvjerio da je Hrvatska divna zemlja s puno prirode, što mu je izrazito bitno. Kod Hrvata, kaže, voli njihovu opuštenost, ali i naviku ležernog druženja na ulici, na kavi ili pivi. Vjeruje da će uskoro više druženja biti i uz čaj…

Snimio: Dejan Barić

Pred ulazom u čajanu u zagrebačkoj Ilici teško je zamisliti što se skriva iza ulaznih vrata. Tek kada učinite nekoliko koraka, otvara se prostor mira i uravnoteženosti koji obuzme svakog koji u njega uđe. Posjetitelji koji piju čaj razgovaraju tiho, njihove brze i znatno glasnije rečenice na koje su navikli u vanjskom svijetu, sad postaju nekako duže i ljepše. Iznenadni zvuk zvona mobitela na trenutak je sve prenuo iz zen stanja, a gošća je, pomalo nelagodno, brže-bolje odbila poziv kako ne bi dodatno narušila gotovo blaženo ozračje.

– Nije zamišljeno da sve skupa izgleda kao kafić, željeli smo stvoriti osjećaj dolaska prijatelju u dom… – kaže Alex. Upravo zato posebnu su pažnju posvetili toplom, udobnom osjećaju čajane koji je ostvaren kroz mirise, umirujući glazbu i udoban bambusov namještaj iz Kine. U čajani nemate samo mogućnost degustacije originalnih kineskih čajeva, već i potpuno iskustvo rituala ispijanja čaja. Naime, Alex dolazi do svakog posjetitelja, pokazuje mu tradicionalni kineski način pripreme i ispijanja tog za mnoge opčinjavajućeg napitka. Kineski čajevac zaslužan je za skladni okus, a u pripremi napitka kojeg mi nazivamo čaj, najviše se koriste njegovo lišće koje se priprema s vrućom vodom na temperaturi od 80 do 90 stupnjeva Celzijusa. Prvo prelijevanje suhih listova služi kako bi se čaj “evocirao“. Tu prvu šalicu ne pijemo, nego vodu prolijevamo, a pijemo ga kad se procedura ponovi, jer tek tad aroma postaje savršena.

Ako je prevruće, pretoplo ili puno vlage kao danas, tijelo čajem postaje lakše i opuštenije. Ako se pije jednom ili dvaput dnevno, osjete se njegove blagodati. Čaj smiruje i lakše se usredotočiti na pozitivno. Tako da je dobar i za one loše dane kad smo umorni ili ljuti – tumači nam.
Čaj ujedno služi i kao odlična priprema za meditaciju i jogu. Kineska uzrečica kaže: „Meditacija i čaj imaju isti okus – okus života.“ A svakome tko prvi put u životu pije čaj pripremljen na način tisućljetne tradicije, nije nimalo teško razumjeti zašto.

Kao što mi posjedujemo povijest pijenja čaja, tako vi Hrvati imate kulturu i naviku ispijanja kave. Kavom osjećaš sebe, kao da se netko brine o tebi, no s čajem je suprotno – gubiš se, nakratko sa strane staviš sve ono što znaš i misliš o sebi. I samo postojiš. Čaj može izvući sav stres iz tijela, kad se ispije gutljaj, ti više nisi osoba koja ovdje sjedi, misaono si negdje vani, u prirodi – objašnjava Alex. Uz čaj je, kaže, vrlo teško uzrujavati se oko stvari na koje nemamo puno utjecaja, poput recimo politike. Prigovaranje postaje suvišno, umirimo se i pronalazimo rješenje za situacije na koje zaista imamo mogućnost i moć utjecati.

Hrvate, po njegovim riječima, jako zanima čaj, a ono što mu se posebno sviđa jest to što vole pokazuju znatiželju i vole razgovarati oko povijesti čaja i njegova značenja u Kini. Kad krenemo razgovarati, teško je prestati. – smije se.
Potrebno je, tvrdi Alex, uvijek uzeti ono najbolje od različitih kultura, primjerice, hrvatske i kineske. Upoznati kulture koje su drugačije od tvoje, jer na taj način upoznaješ i sam sebe. Međukulturnu razliku smatra vrlo zanimljivom i pronalazi je u pristupu egzistenciji obje kulture koji se oprečno razlikuju…

Tekst: Tena Gašparac
Fotografije: Violeta Juras

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on Tumblr0Share on LinkedIn0Email this to someonePrint this page

Ostavi komentar

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.