Čari rastočkih slapova

 

Prije otprilike tri stoljeća na slapovima Slunjčice nikle su prve mlinice, prije dva stoljeća Napoleonov maršal Marmont naselio ih je mlinarima, prije nekoliko desetljeća mlinovi su počeli gubiti tu svoju temeljnu svrhu, pa i nestajati, a oni koji su preostali, postali su dio turističke ponude i komadić atrakcije koja iz godine u godinu privlači sve više turista. Rastoke su atrakcija koju su najprije otkrili turisti iz Izraela, a otprije nekoliko godina turistička su meka ponajviše Korejcima, pa onda i Francuzima, Nijemcima, Česima…

Na žalost nostalgičnih slunjskih pjesnika, mlinarska se imanja i kuće pretvaraju u kafiće, konobe i restorane, a rastočke divane mlinara i gazda koji su u mlin dopremili pšenicu, kukuruz, raž, ječam, piro i proso, utišali su usklici oduševljenja turista iz cijelog svijeta. Umjesto mrmora mlinskih kola češće se čuje škljocanje fotoaparata, a uz najveće i najljepše rastočke slapove Buk, Hrvoje i Vilinu kosu godišnje nastane nekoliko desetaka tisuća selfieja, odnosno fotografija od kojih će slunjski zanesenjaci u dvije-tri godine, na primjer, prirediti čak osam izložbi fotografija u Zagrebu. Prije nekoliko desetljeća fotograf je iz zraka, iz balona, u Rastokama još mogao snimiti oranice, a danas je na tom mjestu najprivlačnija rastočka livada na kojoj će se iz drona ponekad snimiti i mravinjak gostiju koji uz Slunjčicu traže i nalaze mir, užitak za oči i uši koji briše nakupljeni stres.

No, vizualna privlačnost Rastoka koju su još prije dva stoljeća zamijetili i počeli bilježiti putopisci i povjesničari Tkalčević, Hacquet, Lopašić, Deželić, Širola, Šenoa, Sakcinski, Poljak, a inspirirala je i pjesnike Enesa Kiševića, Ratka Zvrka, Dragana Lendića, Branka Pejnovića i i još neke, s vremenom se pokazuje nedovoljnom da utaži žeđ posjetitelja za uvijek novim sadržajima, pa se u Rastokama, Slunju i okolici razvija i širi ponuda koja će goste ponukati da ostanu, prošeću, okupaju se, planinare, voze bicikle, hodaju uz rijeke ili po šumama sa štapovima za nordijsko hodanje u rukama. Uz to, iz Rastoka, koje pomalo postaju ishodišna i posljednja točka u posjetu turista Slunju i njegovoj okolici, lako se stigne do 30 km udaljenih Plitvičkih jezera, nešto manje udaljenih Baraćevih špilja, petnaestak minuta vožnje autom dovoljno je do Mrežnice ili starog povijesnog grada Cetina, a dva sata laganog hoda uz Slunjčicu odvest će hodača do izvora Slunjčice.

Iz Rastoka će na 110 kilometara staza startati i biciklisti, a sedam ih je označenih i uređenih, a u Rastokama također počinju ili završavaju brojne staze za nordijsko hodanje i planinarska Staza šume i vode. Oni koji više od makadamskih cesta, livada ili šumskih puteljaka vole vodu izabrat će kupanje, rafting, kajak ili kanu, plivanje na Korani ili brčkanje s djecom na koranskim plićacima kilometar uzvodno… Zeman ziđe, zeman raziđuje, kako je prije stotinu zaključio guslar Grga Turkalj iz okolice, pa Slunj i Rastoke s vremenom zaboravljaju ratove Jurja i Franje Frankopana te Napoleonova maršala Marmonta s Osmanlijama, a s nadom da je Domovinski rat posljednji koji se vodio na Kordunu, polako prestaju biti kraj vječitih vojnika i postaju privlačno odredište u kojem se umorni, iscrpljeni i nervozni čovjek modernog doba može odmoriti, vratiti sebi i prirodi i akumulirati energiju koja će mu biti dovoljna da živi, radi i traje do neke nove prilike da predahne i nanovo živne jači, mirniji i sretniji.

Tekst: Nikola Živčić
Fotografije: Fotoklub Slovin

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on Tumblr0Share on LinkedIn0Email this to someonePrint this page

Ostavi komentar

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.