Božić u Churchill Armsu

 

Među više od 3500 pubova u Londonu, The Churchill Arms je doista nešto posebno. Skriven u lavini cvijeća, a u božićno doba iza božićnih jelki i tisuća lampica, svojom ljepotom i šarmom predstavlja dragulj u već ionako prebogatoj kruni gradskih atrakcija

Tri plavuše otišle u šumu tražeći savršeno božićno drvce. Nakon više sati bezuspješnog traženja, napokon jedna kaže: „A da možda ipak uzmemo neko od ovih bez ukrasa?“.A onda ima i onaj o tome da se pri blagdanskom posjetu nekome, božićnom drvcu mora komplimentirati kao i ženskim grudima. Ako je pravo, treba reći – izgleda kao umjetno, a ako je umjetno – izgleda kao pravo. Bez obzira na manje ili više smiješne viceve ovoga tipa, svi ćemo se složiti da božićno doba ne može proći bez božićnog drvca, bilo ono savršeno ili ne, pravo ili umjetno. Jer, miris borovih iglica i jelovine, odnosno božićnog drvca, ili barem kakve ukrasne grane koja nadopunjava umjetni bor, zapravo su mirisi blagdana.Ipak, ukrašeno božićno drvce, ono što je danas normalno svima nama u blagdansko doba, pojavilo se u urbanim obiteljima srednje klase tek u 19. stoljeću. Radilo se najčešće o jelki visokoj koliko i sama soba, bogato okićenoj najrazličitijim ukrasima – u početku puslicama, jabukama i bombonima, a tek poslije onim industrijskim od drveta, stakla, metala i papira.

Premda je nekada ukrašavanje drvca bilo pravi ritual, danas se mnogi zadovoljavaju tek omatanjem lanca lampica i pokojom kuglicom. No, nije svuda tako, jer negdje se ide i u krajnost. Jedan od takvih primjera nalazimo u jedinstvenome londonskom pubu The Churchill Arms. Otkud baš u pubu, pitate se? Jednostavno, radi se o tradiciji dugoj tri i pol desetljeća koja taj pub, koji je i tijekom čitave godine turistička atrakcija, u božićno doba pretvara u nestvarno mjesto, čak i u kontekstu bogato ukrašene metropole kakav je London.

Naime, zgrada u kojoj se nalazi Churchill Arms tada je izvana – u prizemlju, na katu i krovu – „načičkana“ s tri reda božićnih jelki, njih ukupno 90, što manjih što većih, te ukrašena s 21 000 lampica. Radi se o pravoj uličnoj božićnoj eksploziji blagdanskog slavlja, koja se jednako tako prelijeva i u unutrašnjost puba. Već smo rekli da je Churchill Arms turistička atrakcija tijekom čitave godine, i to zahvaljujući ogromnim posudama i košarama prepunim cvijeća koje prekrivaju svaki pedalj fasade. No, baš je zahvaljujući svome svakogodišnjem božićnom licu taj pub zaslužio neslužbenu titulu „Najsvečanijeg puba Velike Britanije“. Ovih božićnih praznika Churchill Arms slavi točno 35 godina tradicije blagdanskog kićenja puba, običaja koji je uveo njegov donedavni vlasnik Gerry O’Brien. U prosincu 2016., kada je posljednji put Churchill Arms pretvorio u slavljeničko remek-djelo, O’Brien je oborio vlastiti rekord postavivši i okitivši 90 božićnih drvaca, za što je njegovoj predanoj ekipi dekoratera trebalo deset dana. Tad se prvi put pred kraljičinom slikom iznad ulaznih vrata pojavila skulptura jelenje zaprege sa saonicama, koja kao da ju snježnim ulicama vozi u Buckinghamsku palaču. Cijelim fasadnim aranžmanom dominirala je i jedna 6-metarska jelka, a dekoraciju je upotpunjavalo i pet njih u pubu, sve objedinjeno sa spomenutih 21 000 lampica. Bio je to posljednji pothvat Gerryja O’Briena, koji je u ljeto sljedeće godine zauvijek predao ključeve Churchill Armsa novome vlasniku (vidi okvir)…

The Churchill Arms nalazi se u londonskoj četvrti Kensington, točnije na adresi Kensington Church Street 119, na uglu s Campden Streetom na Notting Hillu. Pub tu postoji još od 1750., premda pisani podaci o njemu datiraju tek iz druge polovice 19. stoljeća. Ono što je sigurno jest da je nekada bio poznat pod imenom Church-on-the-Hill te da je današnje ime dobio nakon Drugoga svjetskog rata, prema Winstonu Churchillu, čuvenome britanskom konzervativnom političaru, državniku, piscu i ratnom premijeru Velike Britanije. U lokalu postoji spomen ploča za koju domaćini tvrde da je potpuno autentična, a koja nas ponosno upućuje da je „iz ovoga puba Churchill za rata emitirao svoje poznate domoljubne radijske poruke građanima Britanije, i usput se smijao Hitlerovim akvarelima uz brojne daiquiry koktele od banane i povremeno puštanje vjetrova“.

Premda se čini sasvim uvjerljivim za tog osebujnog političara, čitava je priča, ipak nepotvrđena. No, ono što je sasvim pouzdano je činjenica da Churchill Arms doista ima neku poveznicu s nekadašnjim premijerom. Naime, njegovi djed i baka s očeve strane, John Spencer Churchill (7. vojvoda od Malborougha) i lady Francis Emily Vane, u tome su pubu pijući proveli dobar dio drugog dijela 19. stoljeća, zahvaljujući čemu je i dobio današnje ime. Interijer Churchill Armsa uređen je posve na temu Winstona Churchilla. Osim toga, radi se o prvome londonskom pubu koji je počeo služiti tajlandsku kuhinju (vidi okvir). Premda su već ta dva podatka dovoljna da postane turistička atrakcija, njegova titula gradske institucije zapečaćena je 1985., kada je, kao novi vlasnik, O’Brien odlučio njegov eksterijer bogato ukrasiti šarenim cvijećem. Već do 90-ih na fasadu nije moglo stati više od postojećih stotinjak posuda, četrdesetak košara te 48 drvenih kutija za cvijeće, onoliko koliko ih pedantni posjetitelj može izbrojiti i danas. Naravno da tako čarobno ukrašen pub nije jeftino održavati. Za to je godišnje potrebno više od 30 000 funti, od čega čak 25 000 otpada samo na njegovanje cvijeća, i to bez troškova vode. To je, kažu, cifra koja može pokriti troškove 45 prosječnih britanskih vjenčanja. Ali zato malo tko prođe pored puba, a da ga ne fotografira, i to u bilo koje doba godine. A u božićno doba zasigurno se radi o jednoj od najfotografiranijih atrakcija Londona…

Makar domaćini tvrde da im je glavni poticaj za ukrašavanje Churchill Armsa održavanje tradicije jedne od najfascinantnijih vizura u Londonu, jasno je da se sve jako odražava i na dobar posao. Naime, osim turista koji tu dolaze vidjeti „onaj pub prekriven cvijećem“, u njega rado zalaze i lokalci. Zato u njemu nije lako naći mjesto. Budući da se rezervacije primaju samo za večeru, tijekom dana morate imati jako puno sreće ili se prikloniti sigurnoj taktici. Ona nalaže da u Churchill Arms dođete između 11, kada se otvara, i podneva (restoran počinje raditi u 11:30). U bilo koje drugo doba morat ćete čekati za stol, što i nije tako loše jer imate što razgledati i, usput, uz aperitivno pivo dobro proučiti jelovnik. Uostalom, ta će priprema biti korisna, jer kad jednom sjednete za stol imat ćete oko sat vremena za naručiti i pojesti, nakon čega će vas konobari manje ili više diskretno upozoriti da je vrijeme za prepuštanje stola drugima. Dakle, ako u Churchill Armsu želite opušteniji obrok, bit će pametnije doći za večeru.

Već samim ulaskom u pub shvatit ćete danjegova čudnovatost nije ograničena na eksterijer. Naime, unutrašnjost Churchill Armsa pravi je san za kolekcionare. Brojne antikne svjetiljke, boce, ćupovi, zastave i tave vise sa stropa, a svaki pedalj zidova prekriven je starim povijesnim slikama i fotografijama te izrescima iz novina, člancima koji govore o važnim događajima u Londonu i svijetu, ali i brojnom drugom memorabilijom. Poseban šarm svemu daje to što su ti „izlošci“ posve slučajno porazmješteni, pa iznenađuju i dobar su povod za razgovor. Među više od 3500 pubova u Londonu, The Churchill Arms je doista nešto posebno. Skriven u lavini cvijeća, a u božićno doba iza božićnih jelki i tisuća lampica, svojom ljepotom i šarmom predstavlja dragulj u već ionako prebogatoj kruni gradskih atrakcija. „Sve to zapravo radimo da bismo uljepšali naš kvart. Divno je vidjeti kako reagiraju naši susjedi, prolaznici i turisti, pogotovo za Božić, kada je pogled na Churchill Arms čaroban, posebno noću. Naposljetku, Božić je samo jednom u godini, pa ga moramo potpuno iskoristiti i uživati u njemu“, znao je govoriti Gerry O’Brien. I nakon njega, tradicija se nastavlja. Provjerite prvom prilikom kad posjetite London.

Tekst: Tomo Will

COMMENTS

Ostavi komentar