28 junaka Olimpijskih igara

Pusto će biti sportsko ljeto bez Olimpijskih igara. Plamen koji je krajem srpnja i početkom kolovoza trebao gorjeti na Japanskom nacionalnom stadionu u Tokiju, sad je uskladišten daleko od očiju javnosti, a njegova turneja po zemlji-domaćinu odgođena je dok znanstvenici i liječnici vode borbu s koronavirusom. Odgoda Igara dogodila se prvi put nakon 1944. – prije su OI otkazivane samo zbog svjetskih ratova – što je u globalnom kalendaru sporta izazvalo pravi metež. Jednom kad rizik za opće zdravlje bude smanjen, čekaju nas mjeseci puni natjecanja i napetih kvalifikacija za Tokio, a ova je „prazna“ godina idealna prilika da uskočimo u vremeplov. Izabrali smo i pripremili priče o najvećim junacima Olimpijskih igara, njih 28, od Atene 1896. do Rija 2016.


Atena 1896.

Robert Garrett
(SAD, atletika)

Prve su moderne Olimpijske igre bile potpuno drugačije od onoga što smo navikli gledati danas. Nije bilo žena, nije bilo reprezentacija, svih 250 sportaša dobilo je brončana priznanja, a natjecanja su održana u tek devet sportova. Ono čega, međutim, ni tada nije nedostajalo bile su filmske priče. Za jednu od njih pobrinuo se Amerikanac Robert Garrett, investicijski bankar iz Baltimorea. Ne samo da je osvojio čak četiri medalje (zlata u bacanju kugle i diska te srebra u skoku u dalj i skoku u vis), nego se u jednoj od tih disciplina – disku – okušao prvi put u životu! Pravi disk primio je u ruku tek kad je stigao u Atenu, a njegov je put do zlata kasnije opisao drugi američki sportaš Thomas Curtis:
„Prva dva pokušaja bila su komična. Umjesto da leti paralelno sa zemljom, disk se okretao i okretao i zamalo promašio nekoga u publici. Čak se i Garrett smijao sam sebi. Ipak, u trećem i zadnjem pokušaju izbačaj je bio perfektan i na žalost grčkog šampiona koji je imao tri perfektna, najelegantnija moguća bacanja, Garrettov je disk odletio oko pola metra dalje. I mislim da nitko nije bio iznenađen više od njega.“

Pariz 1900.
Hélène de Pourtalès
(Švicarska, jedrenje)

Rođena je u New Yorku, proslavila se u Parizu, a preminula u Ženevi. To su bile životne postaje Helen Barbey, kasnije Hélène de Pourtalès, prve žene osvajačice olimpijske medalje u povijesti. Kći direktora željeznice udala se za Hermanna Alexandera de Pourtalésa, čija je imućna obitelj imala svoju flotu brodova i jedrilica, a među njima je bio i brod Lérina. U dvije utrke na rijeci Seini, Hélène je s posadom u kojoj su bili i njezin suprug i nećak osvojila zlato i srebro. Treba napomenuti i da je prvo pojedinačno zlato osvojila Charlotte Cooper, inače peterostruka osvajačica Wimbledona, no budući da je teniski turnir održan tek dva mjeseca nakon jedrenja, De Pourtalés je zapečatila svoje mjesto u sportskim enciklopedijama i kvizovima.

St. Louis 1904.
George Eyser
(SAD, gimnastika)

Kakav je osjećaj osvojiti šest olimpijskih medalja u istom danu? To je svojim suvremenicima mogao prepričavati George Eyser, Amerikanac rođen u njemačkom selu Dänisch-Nienhof. Tog 29. listopada 1904. godine, on je u St. Louisu uzeo zlata na ručama, u preskoku i u penjanju užetom, srebra u konju s hvataljkama i višeboju te broncu na preči. U redu, reći ćete, možda u tim vremenima i sa slabijom konkurencijom to i nije bilo neizvedivo, ali koliko se sportaša može pohvaliti da su medalje osvajali s amputiranom nogom? Odgovor je: nitko osim Eysera. On je u mladosti ostao bez noge nakon što ga je pregazio vlak, a u St. Louisu je nastupio s drvenom protezom koja mu je omogućavala da trči i skače. Preminuo je 1919., u dobi od 48 godina, a sve do Pekinga 2008. bio je jedini sportaš s umjetnom nogom koji je uopće nastupio na Olimpijskim igrama. Kasnije su mu se pridružili Natalie du Toit i ozloglašeni Oscar Pistorius.

Tekst: Vladimir Zrinjski

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

Ostavi komentar